Novosti

mekteb2018bannerfoto2

reisajvatovica„Ajvatovica je mjesto gdje možemo naučili da iskren nijet, istrajnost u poslu i dova mogu pomjerati stijene i brda, a kada se to dogodi vrelo Božije milosti će poteći do svakog grada, svake kuće i svakog insana, poručio je između ostalog reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u današnjem obraćanju okupljenim vjernicima na centralnoj svečanosti kulturno-vjerske manifestacije "508. Dani Ajvatovice".

Obraćanje reisu-l-uleme Kavazovića prenosimo u cijelosti:

Dragi vjernici, poštovana braćo i cijenjene sestre, es-selamu alejkum.

U ovoj prilici i na ovom mjestu, na kojem se stoljećima sjaji iskra našeg jedinstvenog bosanskomuslimanskog duha i na kojem jasno i glasno očitujemo naše pripadništvo islamu i našoj domovini Bosni i Hercegovini, upućujem zahvalu Uzvišenom Allahu i molim Ga za skrušenost i poniznost, za poštovanje i uvažavanje, za naš lijep ahlak i ophođenje jednih s drugima.

Na ovom mjestu se prisjećamo i našeg poslanika Muhammeda, a.s., uzora ljudima i njihova zagovornika na Danu suda.

Dozvolite mi da posebno poselamim vas braću i sestre iz svih krajeva domovine a zatim:

- člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine njegovu ekselenciju Bakira Izetbegovića,

- premijera Bosne i Hercegovine gospodina Denisa Zvizdića,

- predsjedavajućeg Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine gospodina Šefika Džaferovića,

- predsjednika Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini gospodina Hasana Čengića,

- ambasadora Republike Turske u našoj zemlji Halduna Koča i druge.

Posebno želim poselamiti našu ulemu, imame, glavne imame, šejhove tarikata, muderise i muftije. Iskrene selame upućujem našem muftiji Ahmedu Adiloviću i imamima medžlisa Donji vakuf i Akhisar grada Prusca.

Iskrene selame upućujem konjanicima, kršnim Bosancima i kršnim Bosankama, momcima i djevojkama, koji su uložili veliki trud i napor da se očuva tradicija Ajvatovice i našeg naroda.

Danas smo ovdje svi, iz svih krajeva: ljute Krajine, ravne Posavine, Podrinja, iz Hercegovine, Sandžaka, Makedonije, Kosova, Hrvatske, Srbije i Slovenije. Sa nama su i naša braća iz Turske bez kojih bi krnjavo bilo, ali i naši Bošnjaci iz evropskih zemalja, Amerike i Australije. Došli smo na naš bosanski duhovni sabor, pred stijenu Ajvaz-dede, da obnovimo naš nijet, naš istikamet i našu dovu, da ćemo raditi, boriti se i Bogu upućivati dovu da primi plodove našeg rada. Došli smo da obnovimo naš san o mirnoj Bosni, o boljim vremenima iz vakta Kulina Bana, o dobrim ljudima koji su hodali i koji i danas hodaju ovom prekrasnom zemljom.

Pitaju nas šta je to Ajvatovica? Ona je duhovna smotra snage i jedinstva bosanskih muslimana. Svake godine dolazimo ovdje da pokažemo i obnovimo tu svoju snagu, svoj kuvvet. I ovih dana ćemo ponovo biti na testu da pokažemo sebi i drugima koliko smo vitalni kao narod, koliko smo svjesni svojih korijena, naše zemlje Bosne i njenog postojanja, naše spremnosti na žrtvu da je podižemo, čuvamo i branimo.

Uzeti nam Ajvatovicu znači odvojiti nas od naše duhovnosti, iščupati nas iz našeg bosanskog tla iz kojeg smo ponikli. Mi koji ovdje dolazimo u sebi nosimo svijest o narodu i zemlji. U našem sjećanju činili smo to i onda kada su nam zabranili da ovdje dolazimo, kada su nam htjeli korijen iščupati. Skoro pola stoljeća iz njega nije nikla nova mladica, ali i danas na nju nasrću i pušu vreli vjetrovi s istoka. Na nju nasrću ljudi koji u svojim prsima nose tuđa srca i koji iz svoje kratkovidosti tuđom pameću nasrću na vlastiti narod i njegovu tradiciju.

Ajvatovica je mnogo veća i od same predaje i od same legende o Ajvaz-dedi. Ona je ideja, nijet, istrajnost, istikamet, rad za dobro bosanskih ljudi. Ona je molitva, dova za bereket i mir u Bosni. Ajvatovica je Akhisar, bosanska Medina, bijeli grad, nevjesta koja se okiti za Ajvaz-dedinu dovu svake godine, dočekujući svoje prosce iz svih krajeva njegove Bosne. Svi Bošnjaci, ma gdje bili i ma kakvi bili, pozvani su, na konjima i pješke. Akhisar je grad, kojim nas je Ajvaz-dedo uveo u urbanu civilizaciju, gradeći vodovod. Zbog toga, ova dova na Ajvatovici i jeste molitva za vodu, molitva za život svakog od nas. Akhisar je grad naše muslimanske učenosti, grad iz koga se uzdigao naš um, grad najumnijeg među nama Hasana Kafije Pruščaka – Akhisarija.

Iskustvo koje smo sticali generacijama nas uči da moramo graditi naše gradove, naše Akhisare s kulama; gradove u kojima ćemo živjeti zajedno i u miru i sigurnosti podizati našu nejač, gledati ih kako rastu i stasavaju u momke i djevojke koji će snažiti bosansku državu, gradeći njene institucije koje će nas držati na okupu.

Moramo ih učiti da uvijek i o svemu daju pravu mjeru. Bosna je zemlja očaravajuće ljepote, za kojom mnogi uzdišu, neki iz ljubavi, a neki iz zlobe i dušmanskih namjera. Nikada ne smijemo zaboraviti zlu ćud onih oko nje. Ona se brzo mijenja, kao i ćud ove planine Šuljege. Moramo to znati i učimo našu djecu da tu abecedu znaju.

Došli smo na ovu visoravan, pored stijene Ajvaz-dede, vođeni snagom vjere u kojoj smo prepoznali da je skrovita tajna svakog postignuća u dobroj namjeri, nijetu, istrajnosti u vjeri i radu, istikametu i dovi. U vjeri, radu i molitvi je snaga svakog pojedinca i prosperitet svake zajednice.

Ovdje smo naučili da iskren nijet, istrajnost u poslu i dova mogu pomjerati stijene i brda, a kada se to dogodi vrelo Božije milosti će poteći do svakog grada, svake kuće i svakog insana. Ovdje se dolazi da se usnije san, isti onakav kako ga je sanjao Ajvaz-dedo. Dolazimo ovdje da čujemo šta nam to on ima kazati i ono što čujemo je sljedeće: O Bošnjaci, svaki san je moguće ostvariti, ako imate iskren nijet, ako u tom nijetu ustrajete, i ako se na Boga oslonete.

Neka danas svako od nas sanja svoj san, neka u njega pogleda i neka mu bude jasno šta mu je činiti. Također, ovdje smo i da zajedno sanjamo, o svojoj zemlji i svom narodu. Bosna je naš san, mirna i snažna. To je zemlja naših naroda i naših tradicija, poštovana, uljuđena i napredna u zajednici evropskih država.

Naš san je i naša Islamska zajednica, uzorita zajednica muškaraca i žena, braće i sestara, u kojoj ćemo rasti, razvijati se i čuvati našu tradiciju. Naš san je i naš bosanski komšiluk, naši bosanski rođaci, katolici, pravoslavni i jevreji. Njihov hak (pravo) je naša obaveza. Tako je u Bosni uvijek bilo. Neka niko ne odvaja živo meso od kostiju i neka niko ne misli da će preživjeti bosanski čovjek, ma koje ime nosio ako to učini.

Neka naš zajednički san bude i to da za sebe, svoje porodice i naš komšiluk izgradimo bolji život, naprednije i čistije gradove, sela i mahale; bolje puteve i vodovode; bolje škole i bolnice; bolje uvjete za rad i privređivanje; bolja mjesta za odmor nakon naporna rada; manje mjesta za dangubu, opijanje i kocku; bolju pažnju za bolesne, siromašne, napuštene starce i djecu siročad. Neka naš san bude da nam djeca ostaju ovdje, ali i to da uvijek budemo široka srca i širokih prsa da pomognemo nesretnima i unesrećenima, ma ko oni bili.

Braćo i sestre!

Uspjeh dolazi onda kada se odvažimo da nešto u našem životu promijenimo. Uzvišeni Allah nas je poučio: Zaita On neće promijeniti narav nekog naroda dok se on iznutra ne promijeni, dok on ne promijeni svoj nijet prema sebi i onome što ga okružuje. Vidjeli smo to i 90-ih godina prošlog stoljeća. Odlučili smo da svoju zemlju učinimo slobodnom i nezavisnom i postigli smo to. Naučili smo od naših predaka da nije dovoljno samo željeti, već da se mora u jednom trenutku pokazati i htijenje. Ajvaz-dedo nas nije učio samo kako ćemo uzeti abdest, već da je važno i kako ćemo izgraditi vodovod, kako bismo život učinili lakšim i ugodnijim. On nas je naučio da se vjera ne može odvojiti od života, jer je vjera sami život.

Znajte, da svaki dan koji u Bosni osvane nosi dvoje: nove darove i nova iskušenja. U našem narodu je prisutna arapska mudrost: «Svaka noć je steona (noseća)». Ono što ona nosi tek će se vidjeti sutradan. Dobro je u narodu imati ljudi s vizijom koji mogu i u mrkloj noći nazrijeti ono što će donijeti novi dan.

Sutra će biti vrijeme teških odluka. Bit će nasrtaja i provokacija, bit će pokušaja destabilizacije. Trebat ćemo snage da to izdržimo, ali i mudre, staložene, vrijedne, znane i hrabre ljude na čelu našeg naroda i zajednice da se tome suprostavimo. Naš put nije kratak; to je dugačak put koji traje još od Husein-kapetana Gradaščevića. Znali su to rahmetli reis Čaušević, rahmetli Mehmed Spaho i rahmetli Alija Izetbegović. On nas je savjetovao da radimo bolje i više za Bosnu, da više budemo Bosanci, a vrijeme će učiniti svoje. To bi trebalo da bude naš put i naš program. Ne klonimo duhom i ne gubimo nadu.

Braćo i sestre.

Budimo pravi muslimani, braća i sestre. Iman je unutarnja vjera, zapisana u srcu svakog insana. Nju zna samo Bog i onaj ko je nosi. Islam je njena manifestacija, naš šehadet, namaz, post, zekat i hadž. Dobročinstvo (ihsan) je vrhunac vjere. Ne sudite ljudima o njihovoj vjeri, jer je ne poznate. Mi znamo samo pojavne manifestacije, ljudske postupke.

Vjerovjesnik nas je savjetovao riječima: Boj se Boga ma gdje da si; ako učiniš nešto loše, popravi se dobrim djelom, ne bi li ublažio posljedice zla; lijepo se ophodi prema ljudima. Bogobojaznost je poput boje na ljudskom tijelu, to je Božiji biljeg i njegova boja koja se vidi na vjerniku, u njegovom ponašanju. Čuvajte sebe i svoje porodice od harama, jer on vodi u Džehenem. Izvršavajte Božije zapovijedi, koliko god više možete, a klonite se harama u potpunosti. Čuvajte rodbinske veze, budite ponizni prema roditeljima, samilosni prema siročadi i siromasima. Govorite ljudima lijepe riječi i pazite na svoje komšije.

Na kraju, ispunimo emanet vjerovjesnika i naših dobrih predaka i prenesimo emanet vjere na našu djecu i potomke. Naša Islamska zajednica je poput majke koja nas okuplja u svom krilu i zato čuvajte naš bosanski džemat i njegovo jedinstvo. Ova naša zajednica je jedna zajednica, koja je uzela dragog Allaha za Gospodara. Zamolimo našeg Gospodara da se u našim glavama i našim očima ne zametne izdajnička misao i pogledi koji bi nas udaljili od pravog puta. Naš islam i naša bosanska tradicija njegova življenja su duhovni temelji našeg naroda. Neka naša ulema nad njima bdi poput budnih straža.

Braćo i sestre, držimo se zajedno, jedni drugima smo najpreči. Budimo braća i sestre, kako nas je Vjerovjesnik savjetovao, ne zavidimo jedni drugima i ne natječimo se nekorektno u poslovima iz pohlepe. Čuvajmo život, imetak i dostojanstvo ljudi, jer svi su ljudi potomci Adema, a Adem je od zemlje.

Allahu naš, uputi nas kao što si uputio i one prije nas; oprosti i nama kao što si oprostio i onima prije nas; sačuvaj nas od svakog zla kao što si sačuvao i one prije nas; pobrini se za nas i našu opskrbu kao što si se pobrinuo i za one prije nas; podaj nam berićet u Tvojim nimetima, kao što si dao i onima prije nas. Bože naš Ti si Onaj Koji odredbu svemu daješ! Bože naš, učini da ne budemo poniženi, jer Ti si onaj Koji uzdižeš; niti da budemo uzdignuti ako to nismo zaslužili. Gospodaru naš, neka je  blagoslovljeno Tvoje ime i neka si uvijek uzvišen. Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv (al-Hashr, 10). Neka je mir i spas na Tvog vjerovjesnika i miljenika Muhameda, a.s., i na sve Tvoje robove i na nas među njima do Sudnjeg dana. Amin, zaključio je na kraju svog obraćanja reisu-l-ulema Kavazović.

(Islamskazajednica.ba)