Namaz

mekteb2017bannerfoto

Ezan
Ezan spada u potvrđene sunete.

To je oglašavanje početka namaskog vremena posebnim riječima. Njime se poziva na namaz i u džemat i on predstavlja jedno od obilježja Islama. Sunet gaje proučiti, makar čovjek i sam klanjao, pa čak i za prošle namaze. Ezan je propisan prve godine po hidžri. Povod njegovog propisi­vanja bilo je okupljanje muslimana na zajednički namaz. Oni su bili u nedoumici kad treba da dođu s obzirom da ih niko nije pozivao.

Jednog dana o tome je započeo razgovor pa su neki rekli: "Uzmite zvono poput kršćana ", dok su drugi rekli: "Uzmite trubu poput Jevreja", Hazreti Omer je predložio da neko poziva na namaz i njegovo mišljenje je odobreno, pa je Muhammed a.s. naredio Abdullahu b. Zejdu da poziva na namaz (učenje ezana).

Riječi ezana i ikameta, u obliku u kom se i danas uče, uzete su iz sna kojeg su sanjali Abdullah ibn Zejd i Omer ibn Hattab. Ezan ima petnaest rečenica: četiri puta prvi tekbir, ostale rečenice po dva puta, te La illahe illallah" jedan put.

Prema tome ezan glasi ovako:

Allahu ekber Allahu ekber Allahu ekber Allahu ekber,
Ešhedu en la ilahe illallah ešhedu en la ilahe illallah,Ešhedu enne Muhammeden resulullah Ešhedu enne Muhammeden resulullah,
Hajje ales-salah Hajje ales-salah,
Hajje alel-felah Hajje alel-felah
Allahu ekber Allahu ekber
La ilahe illellah.

Ikamet

Ikamet ima jedanaest rečenica: po dva puta prvi i poslednji tekbir i rečenica "Kad kametis-salah", a ostale rečenice po jedan put. Sunnet je da mujezin riječi šehadeta dva puta izgovori u sebi prije nego što ih izgovori naglas. Prilikom sabahskog ezana propisano je da se poslije riječi "hajje alel- -felah" dva puta izgovori "es-salatu hajrun minen-nevm".

Mustehab je onom ko čuje ezan da ponavlja ono što govori mujezin, osim poslije riječi "hajje ales-salah" i "hajje alel-felah", kada treba reći "la havle ve la kuvvete illa billah". Isto to treba činiti i prilikom slušanja ikameta, osim poslije riječi "kad kametis-salatu", kada treba reći "ekamehelahu ve edameha" (Hadis je daif, slab).

Nakon ezana sunnet je proučiti slijedeću dovu:

"Allahumme rabbe hazihid-da'vetit-tammeti vessalatil kaimeti ati Muhammedenil- vesile-te vel-fadilete veb-ashu mekamen mahmudenillezi veadtehu inneke latuhliful - miad".

Sunet je da onaj koji uči ezan i ikamet bude pod abdestom, zatim ih uči stojeći, okrenuvši se prema Kibli, s tim što će se, pri izgovaranju riječi "hajje ales-salah", okrenuti glavom i grudima na desnu stranu, a pri izgovaranju riječi "hajje alel-felah" na lijevu stranu. Prste će staviti u uši. Ezan će učiti polahko, a ikamet brže.

Ezan se uči na početku namaskog vremena.
Prije sabahskog ezana lijepo bi bilo proučiti dodatni ezan.

Propisani ezan za džumu je onaj pred hutbu, a ezan prije toga nije bio u praksi Muhammeda a.s., već gaje uveo h. Osman u doba svoga hilafeta, radi upozorenja ljudi za džumu-namaz.

Ko uđe u džamiju nakon stoje obavljen namaz, ako hoće može u sebi proučiti ezan i ikamet, ali je ezan džemata dovoljan i za one koji dođu poslije džemata.