3.1 Farzovi hadža

Riječ farz i ovdje, kao i u svakoj drugoj islamskoj dužnosti, znači strogi islamski propis bez kojeg nije valjano obavljanje te dužnosti.

Prema našem hanefijskom mezhebu, postoje samo  dva farza hadža i to:

1. stajanje na Arefatu 9-tog. dana zu-l-hidždžeta,

2. tavafi–zijaret (obilazak oko Ka’be poslije Arefata), i to svega četiri obilaska, dok su ostala tri vadžib.Bez ove dvije osnovne radnje hadž neće biti valjan niti ih kakav iskup može nadoknaditi.

Stajanje na Arefatu 9-tog. dana zu-l-hidždžeta

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Hadž je Arefat.” – što znači onaj ko ne bude na Arefatu devetog dana zu-l-hidždeta, nema hadža.

Zbog te svoje velike važnosti, sve hadžije osmi dan mjeseca zu-l-hidždžeta (jevmu–t–tervije) spremaju se i upućuju prema Arefatu radi izvršenja ovog prvog od dva hadžska farza.

Arefat je od Mekke udaljen oko 22 kilometra, na nadmorskoj visini od oko 750 stopa.

Stajanje na Arefatu ima svoje šarte, vadžibe i sunnete.

Šart stajanja na Arefatu jeste da se ono obavi u određeno vrijeme, a to je od zevvala uoči Bajrama do zore prvi dan Kurban–Bajrama.

Vadžib je da boravak, ako je otpočeo u danu, traje do zalaska sunca i da ostane na Arefatu do zalaska sunca, kako bi u svom stajanju spojio dan i noć, što je i vadžib.

Sunneti stajanja na Arefatu su sljedeći:

• sunnet je u odlasku na Arefat, osmi dan zu-l-hidždžeta, svratiti na Minu i tu klanjati pet namaza: podne, ikindiju, akšam, jaciju i sabah. Praksa naših hadžija je da se iz Mekke ide direktno na Arefat, bez zaustavljanja na Mini radi izbjegavanja gužve;
• kupanje u mjestu koje se zove Nemira po mogućnosti;
• najbolje je da boravak bude kod velikih kamenova u podnožju brda džebelu–r–rahmeta;
• okretanje prema Kibli pod abdestom, nijjetom i propisnim oblaćenjem;
• Najbolje je, ako je hadžija u mogućnosti, da svoje stajanje obavi bez zastora iznad glave;
• da ne bude postač taj dan, jer će mu to olakšati da se skoncentriše na učenje dova i vršenje ostalih ibadeta;
• da bude srčano prisutan, a daleko od ovosvjetskih problema i preokupacija;
• da se čuva ogovaranja, potvaranja i lošeg govora, nego da priča samo ono što je korisno. U protivnom zanemariće ono zbog čega je tu došao;
• da što više radi dobra djela;
• da što više uči dove i sjeća se Allaha, dž.š., kroz razne vidove zikira–virda.

Taj dan je mjesto velikog skupa i kongresa muslimana iz cijelog svijeta. Nema razlike među njima, svi su u bijelim uniformama koje nas asociraju na smrt, jednakost ljudi pred Uzvišenim Stvoriteljem i Dan kada ćemo polagati račun za svoja djela.

Hadžije će se, po stizanju na Arefat, smjestiti u svoje već predviđene šatore i tu provesti vrijeme sve do zalaska sunca 9-tog. dana zu-l-hidždžeta. Ma gdje bili naši šatori, trebamo imati na umu da je cijeli Arefat mjesto stajanja i boravka, samim tim što je vlada Saudijske Arabije postavila šatore u granicama Arefata. Na ovo sve nas upućuje i govor Poslanika, s.a.v.s., kada kaže: “Ja sam stao ovdje – na ovo mjesto, a cijeli Arafat je mjesto stajanja.”

Vrijeme boravka na Arefatu je od izlaska sunca 9-tog. dana zu-l-hidždžeta do zalaska sunca istog dana. Bez sumnje, najbolje je da hadžije provedu jedan dio vremena pod Džebelu-rahmetom, ali zbog velike gužve i nemogućnosti da tu budu sve hadžije mi ne preporučujemo odlazak tamo, osim onima koji su obavili hadž više puta i osjećaju se fizički jaki.

Sunnet je da hodočasnik uči što više Kur’an, donosi salavate na Poslanika s.a.v.s., izgovara telbiju i skrušeno moli Allaha, dž.š., za oprost grijeha. Nije obavezno da se hadžije drže strogo nekih od knjiga sa dovama, nego se trebaju obraćati svome Stvoritelju i moliti Ga onim što se nalazi u njihovim dušama i srcima. Ovaj dan treba učiti dove i za one koji nisu tu sa nama. Taj dan Allah, dž.š., prima dove. U nekim predajama se kaže da ona osoba koja posumnja u primanje dova kod Allaha, dž.š., tog dana, nema Arefata. U Muslimovoj zbirci hadisa stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema dana u kojem Allah, dž.š., oslobodi više robova od vatre nego što je to dan Arefata.”

Praksa Bošnjaka je da se, pred zalazak Sunca, okupe i zajednički prouče dovu.

Toga dana hadžije će spojiti klanjanje podne i ikindije, u podnevskom vremenu. Proučit će se jedan ezan i dva ikameta; klanjaju se samo farzovi.

Bilo bi posve lijepo da se nakon klanjanja namaza hadžijama obrate vodiči, svako svojoj grupi, po mogućnosti, i da ih upozna o veličini i važnosti toga dana.

Svi šerijatski učenjaci su se složili da za boravak na Arefatu nije uvjet: čistoća – taharet, pokrivanje, okretanje prema Kibli i nijet. To znači propis stajanja na Arefatu biti zadovoljen od osobe koja nema abdesta, džunupa, žene koja ima hajz ili nifas. Ove osobe, kao takve, nisu dužne bilo kakav iskup za to svoje stanje. Dokaz za ovo su nam riječi Poslanika, s.a.v.s., upućene Aiši r.a.: “Radi sve ono što rade hadžije osim obilaska oko Ka’be – tavafa”, tako je Aiša, r.a., provela dan na Arefatu pod hajzom po naređenju Poslanika s.a.v.s.

Ako bi se desilo da osobi prođe stajanje na Arefatu, ne može ga nikako nadoknaditi, niti se za to iskupiti.

Dove koje je lijepo učiti na Arefatu

• Najbolja dova na dan Arefata su riječi:

• Allahov Poslanik, s.a.v.s., najviše je molio na dan Arefata:

Tavafi–zijaret ili Tavafu-l-ifada (Obilazak oko Ka’be poslije Arefata), i to svega četiri obilaska, dok su ostala tri vadžib.

Rekao je Uzvišeni: “I neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El-Hadždž, 29)

Tavaf ima za cilj obilazak oko Ka’be. Određen je vremenski i prostorno te kao takav ima svoje vadžibe i sunnete.

Vremensko određenje tavafa: ovaj tavaf se obavlja od zore prvog dana Kurban–bajrama, poslije silaska sa Arefata, pa sve do kraja svoga života; s tim što tada obaveza ihrama ne prestaje, sve dok se on ne obavi.

Prostorno određenje tavafa: ovaj tavaf se mora obaviti i izvršiti u okviru Harema K’abe. Dakle, ako bi neko obilazio oko vanjskih zidova Harema, ne bi se ubrajalo i smatralo obavljenim tavafom. Vlada Saudijske Arabije je izgradila još dva sprata Harema, tako da se tavaf može obaviti na njima, bez bilo kakvih šerijatskih zapreka.

Vadžibi tavafa su:

Prema našem, hanefijskom, mezhebu, postoji pet vadžiba ovog tavafa, i to:

1. Tavafski nijjet: Uvjetuje se da on bude duboko u našim srcima u vrijeme kada želimo obaviti ovaj tavaf. Ako bi se desilo da čovjek otavafi zbog bijega ili iz bilo koje druge potrebe, tavaf mu ne bi bio ispravan. U stajanju na Arefatu nije bio potreban nijjet, a ovdje jeste, samim tim što smo na Arefatu bili u ihramima, a ovaj tavaf možemo obaviti bez ihrama.
2. Obilazak oko Ka’be: njega treba obaviti, ko je u zdravstvenoj mogućnosti, na nogama. Ako bi se desilo da ovaj tavaf, bez opravdana razloga, obavi u nosiljci ili kolicima, a još uvjek se nalazi u Mekki, mora ponoviti tavaf. Ako bi, kojim slučajem, otišao svojoj kući i nije u stanju da se vrati i ponovi tavaf, onda mora zaklati kurban.
3. Mjesto tavafa: potrebno je da ono bude oko Ka’be u unutrašnjim zidovima harema, prema riječima Uzvišenog: “I neka oko Hrama drevnog obilaze.” Obilazak drevnog Hrama znači obilazak oko njega. Jedino što se ne smije nalaziti nikakva pregrada između hodočasnika i Ka’be.
4. Vrijeme tavafa: vrijeme tavafa počinje od zore prvog dana Kurban–bajrama pa sve dok se ne obavi. Nije dopušteno njegovo obavljanje prije zore prvog dana Kurban–bajrama. Samim tim što je noć uoči Kurban–bajrama vrijeme za drugi hadžski propis – stajanje na Arefatu, tako da ne može biti vremenom tavafa. Vrijeme jednog hadžskog rukna ne može biti i vremenom drugog. Ako bi ga obavio nakon isteka Kurban–bajramskih dana, dužan je zaklati kurban, kao iskup za to kašnjenje.
5. Broj krugova: prva četiri kruga su farz, dok su ostala tri vadžib.
6. Da se poslije svakog obilaska oko Ka’be klanjaju dva rekata, bez obzira da li se radilo o tavafu koji je farz, vadžib, sunnet ili nafila. Ova dva rekata se klanjaju iza Mekami–Ibrahima. Zbog velike gužve na hadžu možemo ih klanjati bilo gdje u Haremu. Sunnet je na prvom rekatu proučiti suru Kul ja ejjuhe-l-kafirun, a na drugom rekatu suru: Kul huvallahu ehad.

Ako bi se obavljanje tavafa obavljalo bez tahareta (abdest i gusul) mora se obnoviti, a ako prođu dani kurban – bajrama, treba zaklati kurban.

Sunneti tavafa su:

1. Dodir i ljubljenje Hadžeru-l-esveda: zbog prevelike gužve, sve hadžije nisu u mogućnosti kod svakog kruga poljubiti ili dodirnuti Hadžeru-l-esved. Prema tome, podignut ćemo svoju desnu ruku u pravcu hadžerul-esveda, a potom poljubiti dlan svoje ruke donoseći tekbir, izgovarajući: Bismillahi Allahu ekber. Ovako će se ponavljati kod svakog obilaska oko Ka’be. Još je potrebno dodirnuti, u toku tavafa, Er-Ruknu-l-jemani, ali nije ga potrebno ljubiti, ili ljubiti svoje ruke.
2. Dova: najbolje je učiti one dove koje je učio Poslanik, s.a.v.s., ili neko od ashaba, a ako to ne znamo onda treba moliti Uzvišenog Stvoritelja za sve ono što nam je na duši. Prenosi se da je lijepo kod svakog kruga reći:Između Er-Ruknul-jemanija i Hadžeru-l-esveda treba proučiti:
   Dovu koja ima osnove u Šerijatu je bolje izgovarati od učenja Kur’ana, a učenje Kur’ana je bolje od običnih dova. U hadisi-kudsijju se prenosi da je Allah, dž.š., rekao: “Koga zaokupi sjećanje na Mene od traženja nečega, dat ću mu više od onoga koji nešto moli. Veličina Allahovih riječi nad ostalim govorom je kao veličina Uzvišenog Allaha nad ostalim stvorenjima.” (Prenosi Tirmizi, i kaže da je hasen)
   Sunnet je da se učenje Kur’ana i dove uče što je moguće tiše, samim tim što je to bliže skrušenosti i neometanju drugih hodočasnika.
   U toku tavafa je dopušteno pričati samo u krajnjoj nuždi, pa kada budemo morali govoriti, onda treba govoriti samo ono što je dobro.
3. Reml za muškarce i djecu: reml će se obavljati samo u prva tri kruga, tj. tresti ramenima, ubrzanim i odmjerenim koracima hoda. Ovo treba činiti ako to realna situacija dozvoljava, jer nikome nije dopušteno da čineći sunnet čini i prestup, a to je guranje i uznemiravanje drugih hodočasnika.
   Žena ne treba vršiti reml.
4. El-idtiba’: stavljanje, prije obilaska oko Ka’be, lijevog kraja gornjeg ihrama pod pozuho desne ruke, a desnog kraja gornjeg ihrama preko ramena lijeve ruke.
5. Biti što bliže Ka’bi u toku obavljanja tavafa. Ako će nekoga ezijetiti time što će nastojati biti bliže Ka’bi, onda je udaljenost puno bolja.
6. Obavljanje sedam krugova tavafa, jedan za drugim, bez velikih vremenskih razmaka. Ako bi se morao prekinuti tavaf iz nekih fizičkih potreba, nastavit će se od istog mjesta sa kojeg smo prekinuli. Ako bi nas, u vrijeme tavafa, zadesilo zajedničko obavljanje namaza sa imamom (sabah, podne, ikindija, akšam i jacija) dužni smo prekinuti tavaf. Farz-namaz ne poništava obavljanje tavafa, kao ni klanjanje dženaze namaza.
7. Korisno je napomenuti da, ako se desi da hodočasnik bude sumnjao, da li je obavio tri ili četiri kruga oko Ka’be, postupit će kao da je obavio tri kruga.