Thursday, August 18, 2022
HomeVjeraIslamVrijednost mjeseca Ramazana i unutarnji smisao islamskog posta

Vrijednost mjeseca Ramazana i unutarnji smisao islamskog posta

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (Kur’an, El-Bekare, 185.)

Ramazan je mjesec savma, islamskog posta ili treća i osnovna praktična dužnost islama. Ramazan je mjesec posta i mjesec početka objave Kur’ana, putokaza ljudstvu i jasnog i nepobitnog razmeđa između dobra i zla, istine i neistine, pravde i nepravde, svjetla i tmine, pravog puta i zablude, vjere i nevjerovanja. Do Sudnjeg dana Kur’an ljude vodi jedinom ispravnom putu, vjeri i moralu. Dakle, ramazanom se ulazi u mjesec posta i mjesec objave Kur’ana. Pošto su prve riječi Objave: Čitaj u ime Gospodara svoga, Koji stvara” – ramazan je i mjesec znanosti u ime i radi Svevišnjeg Allaha.

Mjesec je ramazan i mjesec pobjede istine nad zabludom i laži:

“I reci: ‘Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje.” (Kur’an, El-Isra, 81.)

Mjesec ramazan kao mjesec početka objave Kur’ana, mjesec je lijeka i Allahove milosti, dobrote, upute i svjetla vjernicima.

“Mi objavljiijenio u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (Kur’an, El-Isra, 82.)

“O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.” (Kur’an, Junns, 57.)

Kao što je Kur’an savjet, uputa, dobrota, lijek za srca vjernika i Allahova milost prema njima, tako je i određivanje Muhammeda, a.s., za vjerovjesnika u ramazanu također Allahova milost svim svjetovima.

“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (Kur’an, El-Enbija,107.)

Držeći hutbu uoči ramazana posljednjeg petka u šabanu, Poslanik se obraćao vjernicima sljedećim riječima:

“O ljudi, prikučio vam se časni mjesec, mjesec blagoslova, sreće i napretka, mjesec u kome je noć Lejletu-l-kadr, koja je vrednija od hiljadu mjeseci. Allah vam je naredio da postite danju u ramazanu, a njegove noći da provodite u dobrovoljnom ibadetu. Ko obavi nafilu uz ramazan, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu, a ko obavi farz u ramazanu, kao da je obavio sedamdeset farzova izvan ramazana. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada je za strpljivost džennet. To je mjesec međusobnog ispomaganja muslimana, mjesec u kome se uvećavaju prihodi i opskrba vjernika. Uz ramazan posebno prakticirajte četiri stvari: dvije kojima ćete zadovoljiti svoga Stvoritelja i dvije bez kojih vi nikako ne možete. One kojima ćete zadovoljiti svoga Stvoritelja jesu stalno ponavljanje (učenje) kelimei-šehadeta i istigfara, a ono bez čega vi nikako ne možete jeste da molite Allaha za džennet i tražite spas od džehennema. Ko priredi iftar postaču, imat će za to nagradu kao da je roba oslobodio, i bit će mu oprošteni svi manji grijesi učinjeni prema Allahu, dž.š.

– Božiji Poslaniče – reče jedan od prisutnih – nije svako od nas u mogućnosti pripremiti iftar drugom (postaču).

-Allah daje ovu nagradu – odgovori Muhammed, a.s. – i onome ko radi iftara pruži postaču čašu mlijeka ili vode ili hurmu. Ako postača nahrani večerom, Allah će mu oprostiti sve manje grijehe i napojit će ga s moga izvora, tako da nikada više neće ožednjeti, a i u džennetu će imati za to posebnu nagradu.

– Kad bi znali ljudi kakva sve dobra donosi ramazan, sigurno bi moji sljedbenici zaželjeli da cijela godina bude ramazan. Prvih deset dana ramazana Allah, dž.š., prosipa Svoju milost među ljude, drugih deset dana Allah, dž.š., oprašta grijehe svojim robovima, a posljednjih deset dana ramazana oprašta i onima koji su zaslužili džehennemsku kaznu.”

Ova Vjerovjesnikova hutba ističe veličinu i značaj ramazana i noći Lejletu-l-kadr, koja je u njemu, a zatim naglašava sve dužnosti i ibadete koje smo dužni činiti u ramazanu. Posebno se ističe odlika strpljivosti kod vjernika, ali i značaj saradnje, sloge, solidarnosti i međusobnog ispomaganja vjernika. Vjerovjesnik dalje naglašava stalno potvrđivanje tevhida učenjem kelimei-šehadeta i potrebu istigfara te dova za zadobijanje dženneta i spasa od džehennema. Pri kraju hutbe ukazuje se na vrijednost pripremanja iftara postačima. Zato je mjesec ramazan mjesec Objave, mjesec upute, mjesec istine, mjesec razmeđa između dobra i zla, mjesec milosti, dobrote i lijeka za srca; mjesec sadekatu-l-fitra, teravih-namaza, mukabela, iftara, strpljivosti, vjerske obnove; mjesec sloge, ljubavi i razumijevanja među vjernicima. Ono što je među vjerovjesnicima Muhammed, a.s., među melekima Džebrail, među ženama h. Merjema, među objavama Kur’an, među danima petak, među surama Fatiha – to je među mjesecima ramazan. Kao nikada do sada u svome životu, ramazane u ovom vremenu, uz Allahovu milost i pomoć, trebamo dočekivati smirenih, iskrenih i vjerom upotpunjenih srca, čistih od grijeha, rasterećenih duša, međusobno bratski i islamski povezani i udruženi u ime Allaha, dž.š., u neprobojni zid. Nikada nismo bili u većim iskušenjima, pa zato nam Kur’an i post kao uputa, pouka, poruka, pomoć i milost i nisu bili ovoliko potrebni. Od četiri vrste postača mi moramo biti oni koji, posteći, stalno žive u strahu od Allahove kazne, ali nikada ne gubeći nadu u Njegovu pomoć, zaštitu, spas, milost i dobrotu, predavši se dušom i tijelom Allahu na takav način da su na Njegovom putu uvijek spremni, čineći dobro u korist ljudi, sagorjeti. Naravno, pri tome ćemo postiti i od hrane, pića, strasti, ali i čuvati svoje organe tijela, kao i riječi, namjere, želje i misli od haram djela.

“O vjernici! Propisuje varn se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (Kur’an, el-Bekare, 183.)

Ovaj ajet iznosi tri osnovne istine. Njime Allah propisuje savm, ali nas i podučava da je nama post propisan kao i svim prijašnjim narodima, od Adema, a.s., čime se potvrđuje vjerski, duhovni, moralni, obredni, šerijatski i ibadetski kontinuitet čovječanstva. Također se naglašava da je naredbodavac posta uvijek isti, dakle Allah, da se post isključivo naređuje objavom i da je cilj, svrha, smisao i nakana posta svakom narodu jedna i ista. Post se naređuje isključivo u ime i radi Allaha, da bi ljudi pomoću njega postigli pravu i potpunu vjersku svijest, da bi stalno mislili na Allaha, da bi se grijeha klonili i izvršavali ono što im se naređuje.

Šta znači postiti? Postiti znači svjesno, slobodno, namjerno, po svojoj volji i htjenju isključivo u ime i radi Allaha, dž.š., suzdržavati se od jela, pića, strasti, svih tjelesnih, bioloških i fizičkih ugodaja i zadovoljstava od zore do akšarna (zalaska Sunca), ali, također, suzdržavati se i kloniti tokom cijelog ramazana, i danju i noću, laži, prenošenja tuđih riječi, ogovaranja, klevetanja, strastvenih požudnih pogleda, kao i lažnog govora i lažne zakletve.

Svako stvoreno biće na zemlji može gladovati, ali jedino ljudi svjesno, namjerno i slobodno mogu postiti pod uvjetom da posteći tijelom poste i dušom, srcem, mislima i namjerama tako što će se u ramazanu, u ime Allaha, kloniti laži, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, lažne zakletve, strastvenih pogleda i griješenja uopće. U protivnom, ko ne ostavi lažan govor uz ramazan i djela koja su posljedica takvog govora, Allah nema potrebe za njegovim gladovanjem i žeđu. Moramo postiti cijelim bićem, kao osobe, a ne samo dijelom, od hrane i pića, jer bi u ovom drugom slučaju post bio naređen i životinjama. Naredni ajet određuje vrijeme i trajanje posta:

“… i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje; a bolje vam je, neka znate, postiti. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah vam želi olakšati, a ne da poteškoća imate, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete. “ (Kur’an, El-Bekare, 183 -185.)

Na osnovu ovih ajeta, vrijeme je posta mjesec ramazan. Posti se cijeli mjesec, a on može iznositi trideset ili dvadeset devet dana. Dužnost je posta fardi ajn, stroga, obligatna, pojedinačna, nezamjenjiva dužnost, svakom zdravom punoljetnom, slobodnom, umno i fizički sposobnom muslimanu koji nema zapreka da posti. Post mogu odgoditi i kasnije dan za dan napostiti trenutni, a izlječivi bolesnici, musafiri, ratnici, ljudi koji rade teške neodgodive poslove i žene koje imaju mjesečni ciklus ili su u stanju poslije porođaja. Stare iznemogle osobe, koje više ne mogu postiti, kao i neizlječivi bolesnici, za svaki dan posta nahranit će po jednog siromaha. Pored toga što pomoću posta, kao instrumenta, postižemo svijest o Allahu, dž.š., post nam olakšava mnoge životne situacije i poteškoće kojih smo svjesni, a i one kojih nismo svjesni. Pomoću posta tekbir činimo, veličamo i slavimo Allaha, dž.š., zato što nam se smilovao i što nas je uputio na pravi put. Za svakog vjernika post je blagodat, jer Vjerovjesnik kaže:

“Džennet jedva čeka četvericu: učača Kur’ana, onog ko čuva jezik od grešna govora, džometa koji nahrani gladnog i postača u mjesecu ramazanu.”

O težini i veličini posta jasno kazuje i sljedeći hadis:

“Ko isposti ramazan u ime Allaha s čvrstim i iskrenim imanom, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi – Allah će mu oprostiti ranije učinjene grijehe prema Njemu.”

S druge strane, post je, po hadisu, jedini ibadet koji ne prestaje i kada se spava.

“Postačevo je spavanje ibadet, njegova je šutnja tesbih (veličanje Allaha, dž.š.), njegovo se djelo udvostručuje, dova mu se prima, a grijesi opraštaju.”

Dakle, tokom cijelog ramazana postač je u ibadetu. Pored kur’anskih ajeta kojima se naređuje post, on i na osnovu sahih hadisa spada u islamske šarte. “Islam se zasniva na pet temelja: šehadetu, salatu, zekatu, hadžu i savmu ili ramazanskom postu”, kaže Resulullah.

“Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih se propisa pridržavaju – a vjernike obraduj!” (Kur’an, Et-Tevbe, 112.)

U prave muslimane i muslimanke, vjernike i vjernice koji su Allahu poslušni i pokorni, potpuno iskreni, odani, predani i strpljivi, skrušeni i darežljivi, koji se grijeha i bluda klone i koji mnogo Allaha spominju – spadaju svakako i postači. Ovakvim ljudima Allah, dž.š, obećava oprost i neizmjernu nagradu. Post je, po hadisu, takav fadilet da Allah svako djelo prepušta čovjeku, ali post uzima Sebi i za njega obećava posebnu, neodređenu, za čovjeka nepoznatu nagradu; a najmanja je nagrada za učinjeno dobro djelo deseterostruka, jer, kako dalje navodi hadis, postač radi Allaha ostavlja hranu, piće i strasti, čineći to svjesno u ime Allaha. Čovjek se tako na jedini način, što se hrane tiče, izdiže i odvaja od životinje.

Svaki postač posti od zore do akšama. Vrijeme ustajanja na ručak naziva se SEHUR, vrijeme kada se zanijeti post – IMSAK, a vrijeme kad se prestaje postiti – IFTAR. Ko ima mogućnosti, lijepo je da se iftari hurmom ili vodom.

Ove godine mnoga naša braća postit će ramazan pod šatorima, u vagonima, u rovovima; neki u logorima, neki i po raznim zemljama svijeta. Ima onih koji nikada nisu u svojoj vjeri bili iskreniji, njene veličine i potrebe svjesniji, a želja da poste nije u njima nikada bila jača. Međutim, da li će imati mogućnosti, načina i opskrbe da poste? Mnogi ne mogu čuti ezana. U ovom ramazanu moramo iskrenije i ljudskije nego ikada razmišljati o svakom svom bratu, izbjeglici, muhadžiru, ranjeniku; svima koji su ubijeni, poklani i popaljeni samo zato što su muslimani. Pa ako mi nismo svjesni veličine svoje vjere, njene snage i moći, svjesni su naši i Allahovi neprijatelji, te nas, samo zato što smo muslimani, spaljuju i uništavaju. Njih nije strah nas ovakvih kakvi jesmo, nego ih je strah islama i Kur’ana. U tome je spas, utjeha, lijek i pobjeda. Cijeli je ramazan dova, istigfar, neprekidno ponavljanje šehadeta, učenje Kur’ana i ibadet.

“A kada te robovi Moji za Mene upitaju – ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravorne putu.” (Kur’an, El-Bekare,186.)

Allah je uvijek blizu nas. Muka je, drama i tragedija naša to što smo bili daleko od Allaha, što smo se najmanje pola stoljeća molili svakome osim Njemu. Oni kojima smo se približavali – oni su se sve više od nas udaljavali. Na sve naše želje oni nam uzvraćaju granatama i uništavanjem. Zato, braćo, da bi nam dova bila primljena i da bismo ispravno vjerovali i na pravom putu bili, obratimo se Allahu, Onom Kome se jedino dova može i činiti, i udovoljimo Njegovu pozivu.

Smisao i unutarnja strana posta

Treća, osnovna i bitna dužnost islama kao dina -religije muslimana jeste stalno i redovno postiti mjesec ramazan.

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (Kur’an, El-Bekare,183.)

Savm ili post treći je islamski šart, te, uz salat, i bitni obred islama. “Islam se, kao religija (din), temelji na pet stubova: vjerovanju, svjedočenju i izgovaranju kelimei-šehadeta, uspostavljanju i klanjanju salata – namaza, postu ramazana, davanju zekata i obavljanju hadža”, kaže Vjerovjesnik. Svi vjerovjesnici imali su potpuno isti, od Allaha, dž.š., naređeni način izvršavanja obreda. Takav je slučaj i sa savmom ili postom, koji je propisan svakom poslaniku i svakom ummetu u svakom vremenu.

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (Kur´an, El-Bekare, 183.)

S te strane savm ili post, sa salatom – namazom, na ravni obreda predstavlja jednu jedinstvenu, iskonsku, neprekidnu tradiciju čovječanstva, koja kao živa historija povezuje sve generacije ljudskog roda u jednu jedinstvenu duhovno-vjersku, moralno-etičku, obredno-običajnu, kulturno-civilizacijsku i pravno organiziranu zajednicu i porodicu. Izvor i topos svakog obreda jesu Allahove objave – suhufi i veliki kitabi. Kako je u svakom vremenu izvor obreda jedan i isti, neizmjenjivi, tako i svrhu, smisao, nakanu i cilj svakog obreda određuje Objavitelj objave – Allah, dž.š. Kao što je postiti mjesec ramazan, koji traje trideset ili dvadeset devet dana, obavezna, pojedinačna, fardi ajn dužnost svakome muslimanu i muslimanki koji su potpuno umno i fizički zdravi (‘akil), punoljetni (bulug), slobodni (hurrijjet) i nalaze se kod svoje kuće (mukim) – tako je i svrha, smisao i cilj posta za svakog muslimana isti, tj. le’allekum tettekun – da se u svakom vjerniku pomoću savma ili posta kao najjačeg Allahovog lijeka, instrumenta i sredstva, izgradi, učvrsti i zaokruži potpuno čista, autentična, prava i iskrena vjerska svijest. Takvaluk istodobno znači potpuno svjesno, slobodno, namjerno, svojom voljom, unutarnjim htjenjima, osjećanjima, mislima, osjetilima, umom, razumom – dakle pameću ili cjelokupnim bićem – živjeti u skladu s Allahovom voljom, šerijatom i Vjerovjesnikovim putem – sunnetom. Et-takva također znači bojati se Allaha i Njegove kazne i uzdati se u Njegovu milost i nagradu, kao i izvršavati sve ono što Allah naređuje, a kloniti se onoga što On zabranjuje. Dakle, et-takva znači potpuno svjesno i slobodno življenje u krugu i okviru od Allaha objavljenih i od Vjerovjesnika demonstriranih i primijenjenih propisa. Takvu svijest kao cjelokupno i, istodobno, integralno funkcioniranje svih elemenata čovjeka: srca (vjere), duše (etike), osjetila i razuma kao kopči i antena za vanjske stvorene svjetove, na jednoj, i uma, kojim se misli i razmišlja, na drugoj strani – u svakom čovjeku, na svakom mjestu i u svakom vremenu izgrađuje, čini je jasnom, izvjesnom, sigurnom, iskrenom, pravom i iskonski prirodnom savm ili post. Post je obred u kome, po hadisu, nema prijetvornosti, glume niti transparentnosti. “Es-sijamu la rija’e fihi.”

Kada se hoće iftariti u duhu i smislu ovog hadisa, postač iza bismille uči: “Allahu moj, Tebi postih. U Tebe vjerujem, uzdam se u Tebe i iz Tvoga se obilja iftarim.” Logično ovome, ko uz ramazan, bilo danju ili noću, ne ostavi lažan govor i sva nedjela koja su rezultat i posljedica takvog govora, Allah nema nikakve potrebe za njegovim gladovanjem i žeđu.

Uistinu, svaki musliman posti na dva nivoa i plana: od zore do zalaska Sunca ili akšama suzdržava se od hrane, pića, duhana, svih tjelesnih ugodaja i zadovoljstava te odnosa sa ženom u toku cijelog mjeseca ramazana i, drugo, cijelog života suzdržava se od laži, ogovaranja i klevetanja ljudi, prenošenja tudih riječi radi zavađanja ljudi, strastvenih pogleda i svjesne lažne zakletve. Laž, lažna zakletva, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i strastveni pogledi pogani su otrovi koji ne samo da razaraju, truju i pogane međuljudske odnose već kvare post i prekidaju Allahovo svjetlo njihovim nosiocima. Zato je mjesec ramazan, pored ostalog, i mjesec istine i iskrenosti, ali i unutarnje čovjekove borbe protiv laži, lažne zakletve i bestidnog govora, mjesec borbe protiv svađa, psovke, smutnje, ogovaranja i ismijavanja ljudi.

Vjerovjesnik će post nazvati bedemom i štitom, te zbog toga postač ne smije činiti sramotna ni ružna djela, jer je zadah iz usta postača kod Allaha bolji od mirisa miska. Post je najjača i nesalomljiva poluga u svim situacijama u izgradnji, učvršćenju i održanju moralno-etičkih kategorija čovjeka, moralnog suda, postupka, karaktera, savjesti, dužnosti, pravila i moralnih vrijednosti. Pomoću posta čovjekova savjest kao integrirano funkcioniranje osobnog sistema moralnih vrijednosti na osnovu kojih se kritički objektivno, iskreno, pošteno i pravedno procjenjuje svoje ili bilo čije ponašanje, postupci, držanje – karakter postaje i doživotno ostaje jasna, čista i prirodna. Takvu savjest hrani post, a vodi je i inspirira uvjerenje da govori, vrednuje i sudi o svemu i svakome, pa i o samoj sebi, isključivo u ime Allaha, dž.š., a nje nema i nikad je neće biti bez savma ili posta. “Post je uzvišenje duše”, kaže Gazalija, a Muhammed Abduhu veli: “Post stvara kod postača osjećaj stalnog Božijeg nadzora i tako povećava stid. Ovaj osjećaj Božije prisutnosti najveća je garancija očuvanja duše od griješenja, ustrajnosti na Božijem putu i sreće na ahiretu. Pogledaj hoće li onaj koji posti iskreno vjerujući u Allaha, znajući da On budno prati sve njegove postupke, varati i zavaravati ljude; je li mu svejedno kada ga Allah vidi kako nečija dobra nepravedno jede; hoće li odbiti dati zekat; uzima li kamatu; čini li prijestupe – grijehe, bilo tajno ili javno. Ne! Sigurno ne, jer onaj ko je svjestan da ga Allah, dž.š., stalno prati i nadzire neće počiniti nijedan od ovih grijeha, a ako bi slučajno i počinio neki od njih, brzo će tevbu Allahu učiniti i grijeha se proći.”

Doista, ko ispravno i kompletno posti, njegovo je spavanje, po hadisu, ibadet, njegova šutnja-slavljenje i veličanje Allaha, dova mu se kod Allaha prima, grijesi mu se opraštaju, a nagrada za dobra djela uvećava. Uistinu, mjesec ramazan mjesec je savma ili posta, mjesec takvaluka, svijesti i odgoja ljudske duše. To je mjesec etike, istine i iskrenosti, ali i mjesec sadekatu-l-fitra, sveopće solidarnosti i međusobnog ispomaganja muslimana. Ramazan je, također, mjesec objave Kur’ana, kao putokaza i pravog puta čovječanstvu, ali i mjesec u kome su objavljene sve ranije objave – suhufi i veliki kitabi. To je mjesec naredbe kurbana, jer je Ibrahim, a.s., prve noći ramazana usnio da je zaklao stotinu ovaca u kurban, pa mu nisu primljene, zatim sto kamila, pa mu nisu primljene, da bi mu, konačno, u snu bilo naređeno da sina učini kurbanom. Za muslimana je klanje kurbana Božija dužnost i sunnet Ibrahima, a.s. Mjesec ramazan, mjesec je dvije najznaćajnije noći u islamu. U njemu je noć Lejletu-l-kadr, noć početka objave Kur’ana, bez koje vjerskog, duhovnog, idejnog, tradicijskog, kulturnog, obrednog i pravnog bića muslimana nikada ne bi bilo. U njemu je, također, i Lejletu-l-bedr, noć najveće i najpresudnije pobjede u povijesti islama, jer bez te pobjede muslimani fizički i biološki ne bi postojali. Ujedno, to je prvi slučaj da jedan vjerovjesnik izvodi ummet islama u borbu.

Popularno

Praktična uputstva vezana za smrt

8. NAMAZ korak po korak – Džuma namaz

NAMAZ – Kratke sure IZGOVOR (Transkripcija)

5. NAMAZ korak po korak – IKINDIJA

Translate »