Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj je osnovala investiciono-vakufski fond «Emanet» za izgradnju džamija i islamskih centara za potrebe Bošnjaka u Norveškoj. Ovaj članak je pokušaj resvjetljivanja samog koncepta vakufa kroz jedno važno poslaničko upustvo koje stavlja vakuf u širi koncept vjerskih i civilizacijskih vrijednosti islama i predstavlja ga kao sponu koja veže generacije te stalno teži ka intelektualnom, duhovnom i materijalnom razvoju muslimana i napredku društva uopće.
TRI TEMELJA ZA RAZVOJ ISLAMSKE VJERE I CIVILIZACIJE: VAKUF, KORISNO ZNANJE TE DOBRO DIJETE I NJEGOVA DOVA ZA RODITELJE
Dr. Faruk Terzić
Uvod
Imam Muslim bilježi u svojoj zbirci izreka Muhammeda a.s. da je Muhammed a.s. rekao: „Kada čovjek umre, prekine mu se davati nagrada za njegova dobra djela osim za tri stvari koje je ostavio iza sebe: trajno dobro, korisno znanje ili dobru djecu koja se za njega mole“. Pored Imama Muslima ovu izreku ili hadis Božijeg poslanika a.s. bilježe i ostali istaknuti učenjaci ove vrijedne nauke kao što su Imam Malik, Tirmizi, Ebu Davud, Darani, Nesai, Bejheki i Ibn Hibban. Svi ocjenjuju da je lanac prenosilaca ove izreke Muhammeda a.s. ispravan (sahih) ili dobro ispravan (hasan sahih) što znači da je njena vjerodostojnost neupitna među stručnjacima ovog polja. S druge strane, vjerodostojnost ovog hadisa potvrđuje i činjenica da su ga generacija vjernika od Muhammeda a.s. do danas prihvatile kao istinitog i integrisale ga u svoju kulturno-historijsku baštinu i društveno-ekonomsku realnost. Dakle, ovaj hadis je poznat stručnjacima na jednoj naučnoj i terorijskoj razini ali i da tako kažem i običnim vjernicima i to na kulturnoj i praktičnoj razini. Što će reči da ovaj hadis nije mrtvo slovo na papiru nego je dio živuče islamske tradicije kod svih pripadnika islama. I tako ga muslimani prenose ne samo kao ulema kroz znanje nego i kao obični ljudi kroz praksu iz generacije u generaciju.Teološki gledano, ova činjenica dobija na vrijednosti kada znamo da Muhammed a.s. u jednom drugom važnom hadisu ističe da se njegov „ummet neće ujediniti oko nečeg pogrešnog“. Iščitavajući historiju islama i pregledavajući njegov razvoj u svim sredinama zemaljske kugle može se zaključiti da je ovaj hadis sastavni dio ne samo vjere islama nego temeljni princip svjetske islamske civilizacije uopće.
Analiza značenja hadisa
- 1.Šta se to prekida a šta nastavlja kada nastupi smrt?
- 2.Sadeka džarije, trajna zadužbina ili vakuf
- 3.‘Ilmun nafi’ ili korisno znanje
- 4.Dobro djete i dova za roditelje
Kada nastupi smrt prekine se život na ovome svijetu i prelazi se na drugi. Ovaj svijet je po prirodi arena iskušenja i testova ali i zalaganja i truda. Nastupanjem smrti sva dobra ili loša djela sabiru na osnovu kojih će čovjeku biti suđeno na Sudnjeme danu i na osnovu kojih će mu biti određeno da li će biti od onih čijom vjerom, radom i životom Allah dž.š. je zadovoljan ili ne. Kada nastupi smrt zatvori se knjiga u kojoj su bilježena dobra i loša djela i tu nema više ni dodavanja ni oduzimanja. Pa ono loše šta je radio kao nevjerovanje, laganje, krađa, konzumiranje alkohola ili svinjetine je zabilježeno i tome se više ništa neće dodati. A ono što je čovjek klanjao, postio, davao zekat i obavljao hadž upisano mu je i više se ništa ne dodaje. Raditi dobro i ustezati se od lošeg je najveći cilj u islamu ali nastupanjem smrti račun se mora zatvoriti, linija ispod djela se mora podvući a račun sabrati. To je prva poruka ovog časnog hadisa.
Svaki čovjek se raduje i dobije inspiraciju iz ovih riječi Božije poslanika ali onda on pravi dramatičan preokret i kaže „osim tri djela“! Prvo što čovjeku pada na um je pitanje „koja su to djela“? A onda i malo sa nevjericom se pita „pa zar šehadet, namaz, post, zekat i hadž nisu najvažnija djela radi kojih se dobija džennet“? Zar se sevap od tih djela zaustavlja nastupanjem smrti, a postoje neka druga djela radi kojih se račun ipak ne zatvara do Sudnjega dana i gdje sevapi mogu neprestano teči, čak i poslije smrti“?!
Prvo djelo koja Muhammed a.s. navodi je sadeka džarije odnosno ono što mi u našem jeziku nazivamo vakuf, hajrat ili zadužbina. Dakle, ko iza sebe ostavi neko trajno dobro na korist ljudi, imat će tekući sevap od toga i nakon svoje smrti, sve dok taj vakuf traje i dok se ljudi koriste od njega. On se odriče vlasništva nad tim dobrom i odriče se prihoda i dohotka od tog dobra u korist zajednice i društva ili posebne grupe za koju je namjenjen.
Najpoznatiji vakufi su vjerski objekti kao što su džamije, mesdžidi, abdesthane i gusulhane, mezarja i greblja. Vakuf može biti i obrazovnog karaktera pa imamo škole, mektebe, medrese, fakultete i univerzitete, biblioteke i tekije. Vakuf može biti i dio infrastrukture kao što su putevi i mostovi ili urbani kao što su vodovodi, bunari i česme, javna kupatila i hamami, tržni centri i bezistani. Vakuf može biti i financijskog karaktera kao polja, livade, njive, šume i nekretnine iz kojeg se finansira npr. održavanje objekata, isplaćivanje plata i stipendija itd.
Iz ovih primjera se može vidjeti da je vakuf obično materijalnog karaktera i da obezbjeđuje neophodnu infrastukturu života. Zato nije ni čudo da su npr. cijeli gradovi u BiH i na Balkanu uopće bili uspostavljeni na principu vakufa. Čak šta više, neki od njih su nosili ime vakuf kao što je Skender Vakuf, Varcar vakuf, Donji i Gornji vakuf ili samo Vakuf. Da bi bolje razumjeli concept vakufa slobodno ga možemo nazvati današnjim imenom koje se puno koristi a to je razvoj. Vakuf je upravo to, instrument općeg razvoja društva, gradova i država, pa čak čovječanstva i civilizacije.
Drugo djelo koje spominje Muhammed a.s. u ovome hadisu i za koje tvrdi da će čovjek radi njega imati neprestani priliv sevapa na svoj račun i nakon smrti je ‘ilmun nafi’, odnosno korisno znanje ili nauka. Dakle, ako je čovjek u svome životu riješio neki naučni problem i time olakšao ljudima život, imat će sevap od tog djela dok god ono bilo na koristi ljudima, bez obzira bio on živ ili mrtav. Sve naučne teorija i otkriča koja su pomogla čovjeku da bolje razumije svijet oko sebe i da mu učine život boljim i ugodnijim spadaju u ovo kategoriju. Sva objašnjenja i upute u vjerskim knjigama ili vjersko znanje spada u ovu kategoriju. Sve što je vezano za bilo koju naučnu, filozofsku ili društvenu nauku spada u ovu kategoriju.
Za razliku od vakufa za koji smo rekli da je materijalne prirode ovo drugo djelo tj. korisno znanje je intelektualne prirode. Ova dva djela se upotpunjuju i stvaraju zajedničku osnovu za uspostavljanje zdravog i naprednog društva. Pravljenje džamije nije moguće bez dobrog arhitekte, konstruisanje mosta je nemoguće bez inžinjera, biblioteke ne bi bilo da nema onih koji pišu knjige i na kraju krajeva dobrog vaza nema bez dobro obrazovanog alima.
Treća stvar u ovome hadisu radi koje će čovjek nastaviti primati sevape i nakon smrti je dobro odgojeno dijete. Loše odgojeno dijete ne koristi sebi, čak šteti samo sebi, šteti svojim roditeljima i šteti društvu u kojem živi. Dobro dijete koristi sebi i ako ništa ne šteti svojim roditeljima pa makar im ništa ne pomoglo, ali to je teško zamisliti jer po prirodi dobro dijete koristi i roditeljima a naravno koristi i društvu. Interesantno je isto tako, da Muhammed a.s. u ovome hadisu ne kaže samo „dobro dijete“ nego kaže i djete koje ne zaboravlja svoje roditelje ni nakon smrti nego uvijek moli Allaha dž.š. za njihov oprost i nagradu. Dakle dobro djete je dobro prema svojim roditeljima i kad su živi i kada pređu na drugi svijet. Ono se prema njima ponaša lijepo i kad su živi i kada umru. Dovom za roditelje koji su prešli na onaj svijet i respekt prema njima mada su umrli povezuje generaicije i štiti od zaborava historije, vjere i kulture svojih predaka.
Jednom riječju ovdje se radi o odgoju djece koji je baziran na jednom duhovnom aspektu. Jer respekt, dobročinstvo, dobrota, poštovanje i ljubav prema roditeljima su duhovne kategorije koje proizilaze iz dubine duše i srca.
Zaključak
U ovome hadisu dakle imamo tri stvari radi kojih vjernik dobija sevape i nakon svoje smrti a to su vakuf, korisno znanje i dobro dijete koje moli za svoje roditelje. Vakuf predstavlja materijalni razvoj društva i njegov napredak. Korisno znanje predstavlja intelektualn razvoja društva i njegovo racionalno uzdizanje koje teži da olakša život i učini ga boljim i ugodnijim. Dobro dijete i njegova dova je duhovno-vjerski aspet koji pravi smisao i suštinu života te postavlja ispred čovjeka plemenite ciljeve i sugestira plemenita sredstva za njihovo ostvarivanje. Ako se čovjek ili društvo ograniči na jedan odo ovih aspekata i zanemari ostale njegov život će biti nepotpun i krnjav. Isto važi za društvo vjeru ili civilizaciju. Džamija koja nema pobožnog i učenog alima i koja nema u sebi klanjača je prazno zdanje ma koliko lijepo i atraktivno bilo. A ulema i vjernici ako nemaju džamiju nemaju se gdje onda sastati i družiti, klanjati i učiti. Zato ovaj kratki hadis sažima cijelu filozofija islamskog razvoja i napretka, nešto što je Bošnjacima u Norveškoj od elementarnog interesa i velikog zanačaja za njihovu budućnost.