Riječ اعتكف u rječniku Teufika Muftića prevodi se sa “ostati u kući, ne izlaziti iz kuće”, a riječ اعتكاف itikaf “stalni boravak jednog čovjeka u džamiji zadnjih deset dana ramazana”.
U Islam Ansikopledisi, Istanbul 2001. (knjiga 23.) u natuknici o itikafu, ovaj termin se prevodi “zatvoriti, sakriti, držati pod ključem, zadržati, smjestiti se, ostati u vremenu”. Korijen riječi je izveden iz akf, itikaf.
Itikafski ajeti
Itikaf je kur’anska riječ. Na propisanost ovog ibadeta ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu boravili u i’tikafu i koji budu molitvu obavljali.” (Al-Bakara, 125.)
Itikaf je iz vremena Ibrahima a.s. i Ismaila a.s.
Također, riječi Uzvišenog Allaha: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.” (Al-Bakara, 187.)
Sa leksičkog aspekta, ifikaf označava privrženost ili potpunu posvećenost nekom mjestu, pa je osoba koja duži vremenski period beprekidno boravi u džamiji s namjerom da čini ibadet Uzvišenom Allahu i nazvana mutekifom – onim koji se odao i posvetio džamiji, ili akifom-onim koji se vezao za džamiju.
Itikafski hadisi
Abdullah b. Omer, r.a. je izjavio: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u itikafu zadnjih deset dana ramazana. “(Sahihu-l-Buhari, Itikaf, 2025.)
Hz. Aiša r.a. prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u itikafu proveo zadnjih deset dana mjeseca ramazana i tako je činio sve dok mu Uzvišeni Allah nije uzeo dušu, a potom su nakon njegove smrti, boravak u itikafu prakticirale njegove supruge. (Sahihu-l-Buhari, Itikaf, 2026.)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svakog bi ramazana u itikafu proveo po deset dana, a u godini u kojoj je umro, u itikafu je proveo dvadeset dana.“ (Sahihu-l-Buhari, Itikaf, 2044.)
Allahov Poslanik a.s. je dolaskom u Medinu svake godine u toku mjeseca ramazana provodio zadnjih deset dana u svojoj džamiji, dok je u zadnjoj godini svoga života proveo dvadeset dana mjeseca ramazana u itikafu. Naime, bio je upoznat sa svojim skorim preseljenjem na ahiret, pa je zbog toga želio povećati broj dobrih djela, kako bi pripadnicima svoga ummeta ukazao na to da se činjenje dobrih djela naročito treba posvetiti u periodu kada čovjek zađe u zrele godine ili osjeti da mu se primakao smrtni čas, a sve to kako bi se sa Allahom susreli u periodu kada su na najvećem stepenu vjerovanja.
Hz. Omer r.a. je pitao Vjerovjesnika, sallallahu allejhi ve selllem: ” – Ja sam se zavjetovao u predislamsko doba da ću u El-mesdžidu-l-Haramu (Ka’bi) proboraviti jednu noć u pobožnosti? – Ispuni svoj zavjet!, rekao je (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem). (Sahihu-l-Buhari, Itikaf, 2044.)
Itikafska definicija
Jezičko značenje: boravak i ostajanje na nečemu.
U fikhu, itikaf se definira kao boravak u džamiji određeno vrijeme uz posebna pravila ponašanja, sa ciljem produbljenja pobožnosti. Žena boravi u itikafu u svojoj kući i pokuđeno joj je (mekruh tenzih) da itikaf obavlja u džamiji.
Itikafski termini
Itikaf se dijeli na tri vrste, i to:
- Poslanikov itikaf. Sunneti-muekkede (pritvrđeni sunnet). Na osnovu hadisa zasnovana je itikafska praksa kod muslimana. Ova vrsta itikafa obavlja se u posljednjih deset dana ramazana.
- Mustehab-itikaf, to je itikaf koji nije ničim niti uvjetovan niti je na bilo koji način obaveza, ali kada neko provede određeno vrijeme u džamiji u ibadetu to se zove mustehab-itikaf. Mustehab i’tikaf može biti i izvan mjeseca ramazana i neodređen vremenski period. Dio dana ili više dana.
- Vadžib itikaf, to je itikaf koji nastaje po zavjetu. Kada se neko zavjetuje da će provesti u džamiji određeni dio vremena, onda mu se nameće vadžibska obaveza da svoj zavjet ispuni. Musliman obećanja mora ispunjavati. Zavjetni itikaf je dakle, vadžib-obavezujući.
Itikafski cilj
Cilj itikafa je pojačanost u pobožnosti, pokornosti, činjenju dobrih djela, učenju Kur’ana, klanjanju namaza, pročišćenje uma i duha…
Itikaf je dobrovoljan. To je prvenstveno dobro djelo. Povlačenje od svakidašnjice zarad posvećenosti pobožnosti.
Uvjet za upotpunjenje i’ikafa jeste iskrenost (ihlas) osobe koja boravi u itikafu (mu’tekif), u namjeri da se preda Gospodaru. Takva osoba se susteže od uobičajenog govora u korist spominjanja Allaha (zikrullah), od spavanja u korist budnosti, od sna u korist razmišljanja (fikr), od dunjalučkih preokupacija u korist ibadetskih angažmana, kao što su učenje Kur’ana i obavljanje dobrovoljnih namaza.
U itikafu se traga za smirajem i oprostom.
Poznato nam je da je Allahov Poslanik bi kada dođu posljednjih deset dana ramazana, oživljavao noć (budnošću i ibadetom), budio bi svoje ukućane, trudio bi se i pritegao bi ogrtač, kako bi se posvetili svi njegovi u izolovanosti-itikafu Uzvišenom Allahu.
Za razliku od uobičajene prakse koju je primjenjivao Allahov Poslanik a.s., praktikujući itikaf u mjesecu ramazanu u trajanju od deset dana, u godini u kojoj je preselio na ahiret Muhammed a.s. je boravio u itikafu dvadeset dana, odnosno drugu i treću trećinu blagoslovljenog mjeseca.
Razlog tome možemo pronaći u činjenici da je melek Džibril preslušavao Poslanika a.s. cijeli Kur’an jedanput u toku godine, dok je u godini Poslanikovog preseljenja to učinio dva puta, a itikaf je svakako idealna prilika koja pribavlja smirenost i blizinu spram Gospodara i Njegove Riječi.
Također, kao dodatni razlog takve odluke bila je i žudnja za intenziviranjem praktične pokornosti (ibadat), budući da je Poslaniku a.s. otkrivena unutarnja dimenzija Božijeg Govora.
Itikafska vrijednost
I’tikaf je bio stalna praksa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Onaj ko boravi u itikafu (mutekif) se posvećuje intenzivnom ibadetu. Pojačano uči Kur’an, čini danonoćno zikr, još više klanja nafile. Itikaf nudi više vrijednosti kako za um tako i za duh.
Srce se ispražnjava od ovosvjetskih događaja i stvari, duh se u zatvorenom džamijskom prostoru u ibadetu okrepljuje i oplemenjuje u dobru.
Itikaf – naše distanciranje
Poslanik Muhammed a.s. se distancirao od ljudi pred period Objave. Distanciranje od ljudi je trajalo po nekoliko mjeseci. Pristup njegovoj samoći imala je samo njegova žena hz. Hatidža. Nama se danas nameće i preporučuje distanciranje. Nije li ramazan idealna prilika da se kroz dinstanciranje od jela i pića, kao i loših misli i riječi distanciramo i od zabrinutosti za onim šta nas čeka. Vjernik se priprema za dolazeće vrijeme. Distancira se planirajući posao i rad u nadolazećim događajima.
U ramazanskom itikafu vjernik se posvećuje sebi, porodici, svom džematu-zajednici i državi svojoj. Posvećenost u dovama. Itikaf je upravo prilika da se kroz razmišljanje, planiranje i dovenje sagledaju prilike, mogućnosti i vjerničke potrebe za sutra. A sutra nam valja približiti se i pomagati se i zaštiti od zlih izazova i nasrtaja na din i domovinu.
Itikafski završetak
Bilježi se da je Poslanik a.s. svakog ramazana pred melekom Džebrailom učio ono što mu je do tada bilo objavljeno od Kur’ana. Posljednjeg ramazana u životu Džebrail ga je preslušao dva puta. Mi bi smo trebali sebe preslušati u svojim djelima i govoru, a ramazanski itikaf je upravo prilika za to: da se preslušamo, preispitamo i popravimo.
Možemo se u ramazanskim noćima preslušati i preispitati u izolovanosti, distanciranosti i zatvorenosti.
Ovog ramazana širom naše planete muslimani će ostati uskraćani za masovna okupljanja, ali im nije uskraćena mogućnost da imaju svoj itikaf.
Prilika je to koju treba iskoristiti za popravljanje uma i duha, pogleda i rada, svojih mogućnosti i planova.
(Esad ef. Pepić/Preporod.info)