Ramazanski post je naređen muslimanima desetog mjeseca ša‘bana, druge godine po Hidžri (624.).
Ova naredba je došla prije nego što se desila Bitka na Bedru. Objavljen je u Medini onda kada je svijest muslimana bila toliko narasla u mekkanskom periodu da su muslimani bili spremni zbog islama napustiti svoj grad Mekku i Hidžru učiniti u Medinu. Tek je post onda naređen kada nije ostala nikakva dilema da li će ga muslimani prihvatiti i hoće li ga dosljedno sprovesti.
Riječ sijam u Kur’anu je spomenuta na više mjesta. Najviše u suri El-Bekare, sedam puta. Ova riječ se spominje i u suri Ahzab (ajet 35), El-Ma’ide (ajet 89 i 95), En-Nisa (ajet 92), Merjem (ajet 26) i El-Mudžadele (ajet 4).
Ajet kojim je izravno naređen post glasi: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, i to određeni broj dana – da biste bili bogobojazni. A ko od vas bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga teško podnose – otkupnina je jednog siromaha nahraniti. A ko dobrovoljno učini i više – to je za njega bolje. A da postite bolje vam je neka znate.(El-Bekare, 183-184).
Pojašnjavajući glavne islamske principe na kojima počiva cjelokupno islamsko učenje Muhammed, a.s., rekao je: “Islam počiva na pet temelja: vjeri u samo jednog Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu ramazana.”
Ovaj hadis je vjerodostojan, ne samo što ga je Buharija uvrstio u svoju zbirku, već i zbog toga što ga i drugi muhaddisi smatraju vjerodostojnim, kako zbog vjedostojnosti samih prenosilaca hadisa (ravija) tako i samog teksta hadisa (metn) koji je u potpunom skladu sa Kur’anom i cjelokupnim ciljevima i intencijama šerijata (meqa>sidu-š- šeri>a’).
Poricanje posta kao obligatne dužnosti i jednog od glavnih temelja vjere ima za posljedicu da poricatelj prestaje biti musliman.*
* Autor: Dr. Ibrahim Džananović