بسم الله الرحمن الرحيم
– إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللّهِ مَنْ آمَنَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلاَةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلاَّ اللّهَ فَعَسَى أُوْلَـئِكَ أَن يَكُونُواْ مِنَ الْمُهْتَدِينَ. (التوبة:18)
“Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje oni su, nadati se, na pravom putu.“ (Kur’an, 9:18)
U pomen na značaj džamije u tradiciji muslimani danas mogu ponosno pokazati svoju graditeljsku vrlinu utemeljenu na znanju, vještini i mudrosti koju oplemenjuje čisto i čvrsto vjerovanje.
Džamije su za muslimane centri za razvoj vrijednosti i vrlina sa kojima svaka osoba dolazi na ovaj svijet. Zato danas, u ramazanu, 07. maja na Dan džamija treba skrenuti pažnju na značaj i ulogu džamija za ljudski rod. Dan džamija u Bosni i Hercegovini se obilježava prema datumu rušenja Ferhad-pašine džamije u Banjaluci i datumu ponovne izgradnje porušenih džamija u proteklom ratu 1992-1995. godine. Naime, treba podsjetiti da su prije agresije u Bosni i Hercegovini postojale 1144 džamije, 557 mesdžida, 954 mekteba, 15 tekija, 90 turbeta i 1425 ostalih vakufskih objekata. Ovo je značajna materijalna vrijednost i još značajniji podatak o njihovim graditeljima i vakifima. Kako je samo plemenito srce graditelja, vjernika koji je posjećuje i brine o prostoru džamije. Uzvišeni Allah kaže u hadisi kudsijji: „Džamije na zemlji su moje kuće i njihovi posjetioci su moji gosti!“
Nazivi džamija pouka su umnim ljudima. Različite strukture graditelja: Ferhatpašina džamija, Careva, Begova, Čohadžina – gradio je čestiti musliman koji se bavio proizvodnjom i prodajom čohe; Čobanija – koju je sagradio čestiti musliman koji je opskrbu sticao čuvanjem i uzgojem stoke; Čekrčina džamija – koju je sagradio zanatlija – čekrčija, Saračeva – koju je sagradio čestiti sarač Ismail – zanatlija; Buzadžina itd., itd., do džamije Esma hanume u Jajcu koju je sagradila djevojka Esma – poznata po svojoj čestitosti, pa su je u narodu prozvali Sultanija. To je pokazatelj kvaliteta i jasan znak razboritim osobama da džamija pripada vjernicima, svakom dobronamjerniku – vjerniku i vjernici bez obzira na starost, porijeklo i rasu! To je prostor u kojem se treba i može naći mir i duševno zadovoljstvo.
To su duhovna središta koje oplemenjuje uputa Kur’ana Časnog i predstavljaju snagu i neprocjenjivu vrijednost za poboljšanje kvalitete života na ovome svijetu.
Džamija je temelj zdravih odnosa u zajednici i muslimani toga trebaju biti svjesni i razvijati takve vrijednosti svojim dolaskom u džemat, dnevno, sedmično i u svakoj prilici kada duša osjeti potrebu za Božanskom blizinom. Namaz je sadržaj koji obogaćuje a džamija je prostor koji osnažuje ljudsko biće. Džamije su centri znanja i mudrosti koju ovjeravaju prvoobjavljene riječi IKRE/UČI dostavljene u noći Kadr. Poziv na učenje koje se smješta u duhovne centre, džamije – Allahove kuće sagrađene širom svijeta potiču mogućnost da ljudski resusrsi podare mudrost u rješavanju životnih iskušenja. IKRE/UČI koje je poteklo u noći Kadr obasjalo je cijeli svijet i probudilo u čestitim osobama graditeljsku vrlinu koja se ovjerava uspjesima u svakoj generaciji muslimana.
Osvrt na nastrane i nedozrele osobe koje pokazuju rušilački nagon je samo za pouku. Aladža u Foči, brojne carske, azizije i druge džamije i mesdžidi do Ferhadije u Banjoj Luci porušili su nasilnici i bolesni umovi koje treba liječiti. Tokom povijesti je bilo onih koji su napadali na svetosti i pokušavali rušiti Allahove kuće na zemlji, džamije i bogomolje u kojima se Bog Uzvišeni veliča. Ebreha je sa slonovima pošao rušiti Kabu u Mekki, Nabukodonosr sa moćnom vojskom Vizantije je pokušao rušiti Aksa u Jerusalemu i svi su nestali sa lica zemlje a svetosti Allahovih kuća na zemlji ostale postojane. Tako i rušitelji bogomolja u Bosni i Hercegovini su ostali bez pomena a džamije se obnavljaju i u njima Allahovo ime veliča.
Ima li impresivnijeg prizora od Poslanikove džamije u čijem je okrilju našao smiraj i slobodu jedan Suhejb –Vizantinac, Selman– Perzijanac, Bilal-Abesinac i drugi?! Koje je to krilo bilo toplije od džamije da bi u njemu medinska zaraćena plemena našla mira, sigurnosti i slobode te ugasila svoju mržnju i netrpeljivost i postali istinska braća!? Šta je to tako čvrsto povezalo Muhadžire i Ensarije, da su više voljeli jedni drugima nego sami sebi? „Odricali su se u korist drugih, iako su i sami bili u potrebi!“ (K, 59:9) To je džamijski odgoj na principima islama kojem muslimani teže i mole svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha. Muslimani pokazuju jasnu terapiju za liječenje od nastranosti kroz čuvanje Allahovih kuća, bogomolja u kojima se Uzvišeni Bog veliča (K, 2:114), a potom gradnje, održavanja i stalnog uzdizanja (K,9:18).
Musliman je tvrđava čijem biću snagu daruje džamija koja vrlinama krasi plemenito tijelo. To je neosvojivi bedem za šejtana i njegove sluge. Časno mjesto pokornosti Uzvišenom Allahu iz svoga srca čestiti ljudi prenose u okruženje životnog prostora ukazujući na ljudsko dostojanstvo. Neko je primijetio da u svakom čestitom srcu muslimana postoji džamija. Srce jeste mjesto plemenitosti i pokornosti koju Uzvišeni Allah voli. Ta džamija iz srca vjernika prelazi u životni prostor graditeljskom vrlinom što ljudskom rodu trasira model ugodnijeg života. U ovoj činjenici je suštinska razlika između graditelja i rušitelja. Muslimani čuvaju graditeljsku tradiciju usprkos svim iskušenjima. Ko ruši bogomolje on ubija plemenite vrijednosti čestitih ljudi, ubija ljudsko dostojanstvo. Ubijanje ljudskog dostojanstva i plemenitih vrijednosti je teže nego srušiti zgradu Kabe, kaže Časni Poslanik, a.s. Danas, više nego ikada ranije, treba da se poštuje ljudsko dostojanstvo u osobi čuvanjem bogomolja u kojima se Bog Uzvišeni moli i vjernička duša oplemenjuje trajnim dobrom, što je objavljeno u Kur’anu Časnom (K, 22:40). Musliman odnosom prema džamiji u sebi razvija čistotu uvjerenja, a čuvajući džemat u zajedničkom namazu i drugim ibadetima izgrađuje svoju privrženost zajednici. (K, 9:108-109).
Uzvišeni Allah traži od čestitih ljudi da o džamijama u kojima se Allahovo ime spominje brinu, i da time svoju vjeru jačaju i razvijaju iskrene odnose u ljudskom rodu. To je smisao Poslanikove, a.s., poruke nakon gradnje džamije u Medini. To je poziv na podsjećanje muslimanima koji su preživjeli rušenja džamija, a danas su svjedoci njihove obnove.
„Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!“ (K, 9:112)
Objašnjavajući važnost činjenice da čovjek živi i hrani svoju porodicu od rada svojih ruku, Poslanik, a.s., je rekao: »Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada svojih ruku«. (El-Buhari) Ili: »Onaj ko omrkne umoran od posla s kojim traži halal zaradu, omrkne s oproštenim grijesima«. Također, Muhammed, a.s., je kazao: »Svaki musliman koji nešto posije ili posadi pa se od toga nahrani ptica, čovjek ili životinja, taj čin mu se smatra sadakom«. (El-Buhari) Podstičući muslimane na rad Časni Poslanik priželjkuje od muslimana da bude neovisan o drugima.
Na ovim prostorima muslimani stoljećima nastoje živjeti toleranciju kroz učenje i pobožnost u džamijskom prostoru. Štaviše, taj duhovni korijen na kojem opstoji stablo našeg vjerovanja i na kome se poput razgranate krošnje rađaju raznovrsni plodovi naših dobrih djela, postao je jači i čvršći.
Kao što su porušene džamije svojom obnovom i izgradnjom na svojim vjekovnim temeljima nadživjele svoje rušitelje, tako i ova zemlja i njeni čestiti ljudi snagom svoje čelične volje i ustrajnosti uspijevaju nadživjeti ostrašćene sile zla i uništenja. Milostivi je u svojoj Knjizi, u kojoj nema sumnje i protuslovlja, ohrabrio vjernike da će ih, ukoliko sačuvaju svoje duhovne korijene, ukoliko obnove i izgrade svoje džamije, osnažiti Svojom sigurnom i jasnom Uputom, hidajetom, koja će im jamčiti da su na ispravnoj životnoj stazi.
Stoga je dobro podsjetiti da je u posljednjoj trećini ramazana Lejletu-l-kadr koju muslimani tradicionalno obilježavaju u 27- oj noći kada se otvara prilika da ljudska srca probude usnuli razum ljudi kojima je objavljena uputa. Dove čestitih ljudi u ovoj noći bile su da postignu cilj ovosvjetskog života hodeći stazama u kojima neće biti iskušenja koja ne mogu podnijeti.
Dakle, poruka iz noći Kadr, noći objave Kur’ana časnog je sasvim jasna u odnosu na proučene ajete u hutbi: ići ispravnim putem je moguće jedino sa Kur’anskim sadržajem, a svako zanemarivanje je put u zabludu! Noć objave je prilika da skrenemo pažnju na prvoobjavljene ajete koji započinju naređenjem uči. Dakle, čitaj, proširuj i primjenjuj saznanja da bi ostvario željeni cilj. Ko ovu priliku nije iskoristio nije izvjesno da će imati novu, isto kao i onaj koji je propustio ramazanske ibadete koji se bliže svome kraju.
Objava koja je potekla u ramazanu, odnosno u noći Kadr, je suštinski lijek i najkorisnija uputa za nadgradnju ljudskih vrijednosti. Uzvišeni Allah je objavio: „Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“ (Kur’an, 17:82)
Neprocjenjiva vrijednost upute je potekla u najodabranijoj noći Kadr koju muslimani koriste za jačanje vlastitih vrijednosti u stvorenome svijetu.
Ramazan je poseban doživljaj za svakog pojedinca u kojem musliman može uzeti pouku za vlastiti boljitak. Jednu od takvih poruka Poslanik, a.s., je uputio muslimanima kada je rekao:
“Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur’ana, u odnosu na one koji ga čitaju. Mnogo više ljudi živi po Kur’anu i čuvaju njegove propise u odnosu na one koji vode računa o njegovim slovima. Ima malo prosjaka, u odnosu na one koji dijele. Ljudi u ovom vremenu mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju. Rade više nego govore.
Doći će vrijeme, kada će biti manje onih koji razumiju Kur’an, u odnosu na one koji ga čitaju. Tada će se voditi računa o njegovim slovima, a ne propisima Kur’ana. Biće više prosjaka u odnosu na one koji dijele. Trošiće se mnogo vremena u razgovoru, a malo u namazu. Malo će raditi trajna dobra, a mnogo udovoljavati svojim strastima.” (Muveta’:379)
Zgradu islama treba graditi samo na čvrstoj podlozi. To je put uspjeha muslimana u povijesti do današjih dana. Danas na ‘Dan džamija’ u Bosni i Hercegovini sjećanjem na skladno zdanje džamije u Banjoj Luci koja je porušena 07. maja 1993. godine muslimani svojom solidarnošću i dobrovoljnim prilozima podržavaju obnovu i gradnju.
U posljednjim danima ovogodišnjeg ramazana treba preispitati vlastiti odnosi spram Upute koju je Uzvišeni poslao ljudima i podsjećanje na ramazanske obaveze, posta, sadekatu-l-fitra, zekata i bajrama koji je u četvrtak 13. maja 2021. godine.
Uzvišeni Allahu, molimo Te da nam podariš snagu čiste vjere i dobrih djela kojima ćemo se ponositi na dan susreta sa Tobom. Amin.
Sarajevo, maj 2021. godine
Faruk Terzić