Saturday, June 25, 2022
HomeRamazan 2022Islamski obziri optimizma

Islamski obziri optimizma

“I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost”. (Jusuf 87)

Pored davanja smisla ljudskoj egzistenciji, davanja odgovora na suštinska pitanja života te ustanovljavanja moralnih i vrijednosnih kriterija, islam svojim sljedbenicima obezbjeđuje specifičan pogled na svijet čija je jedna od osnovnih značajki, optimizam.

Nije to nevažno naglasiti u vremenu globalne pandemije depresije i apatije.

Već prvi postulat vjere islama, koji kaže da postoji Dobri, Milostivi Bog, konačni oslonac, utočište ljudskih nada i molitvi, da postoji konačni sud, čiji je Sudac Najpravedniji i Najmilostiviji, neminovno boji čovjekovu sliku svijeta optimizmom.

Optimizam, od latinske riječi optimum, što znači najbolje, definira se kao vjera i pouzdanje u bolju budućnost ili uspješan ishod nečega. U uobičajenom značenju, to znači očekivati da će određena situacija imati najbolji mogući ishod.

Upravo ovakav životni stav i ovakav pogled na realnost imao je, i kod svojih sljedbenika je gradio, i posljednji Allahov Poslanik, Muhammed a.s. Dakle, optimizam je jedna od sržnih karakteristika njegovog sunneta, dok je suprotna kategorija, odnosno pesimizam, ustvari štetna novotarija.

Tako je Enes, radijallahu anhu, prenio da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nije volio zloslutnje, a volio je optimizam.” Upitali su ga: ”Allahov Poslaniče, a šta je to optimizam?” ”Dobra i lijepa riječ,” odgovorio je. (Hadis bilježe Buharija i Muslim)

Također, u hadisu koji je stoljećima usmjeravao misli i djelovanje vjernika, a koji je ujedno i jedna od Poslanikovih a.s. najpoznatijih prenesenih izreka, on je rekao : “Olakšavajte a ne otežavajte, razveseljujte a ne rastužujte.”

Nažalost, mnogo je danas onih koji se trude da u našim srcima posijeku mladice optimizma a na njihovom mjestu posiju sjeme beznađa. S tim u vezi nije zgoreg napomenuti da su mnogi islamski učenjaci kroz povijest bili mišljenja da je širenje pesimizma veliki grijeh. Tako je npr. Imam Kurtubi, poznati andaluzijski islamski učenjak iz 13. stoljeća, na ljestvici velikih grijeha, očajavanje i gubljenje nade u Allahovu milost stavio odmah iza širka te je rekao da očaj i gubljenje nade znače negiranje Kur’ana, jer Allah dž.š. u 156. ajetu sure El-‘Araf kaže: “Milost Moja obuhvata sve.”

Dva su značajna pojma čiji smisao naročito dolazi do izražaja kada se govori o optimizmu u islamu, a to su: tevekkul i tevba.

Tevekkul je prirodna posljedica vjerovanja u Allaha, a znači potpuno oslanjanje na svoga Gospodara.

„…u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!“ Kaže Allah dž.š. u suri El-Maide u 23. ajetu.

Naime, kada se pred istinskim vjernikom ili vjernicom ispriječi kakav problem ili postavi neki zadatak, oni se, nakon što učine sve što je u njihovoj moći da ga riješe, pouzdaju u Uzvišenog Allaha. Oni to čine iz čvrstog ubjeđenja da se sve, svaki kraj, svaki rezultat, nalazi, ustvari, u rukama Najpravednijeg, Najmilostivijeg, Onoga koji pomaže, olakšva, upotpunjuje, i s dobrom okončava. Ovakvo razumijevanje ljudskog djelovanja proizvodi poseban svjetonazor koji odiše pozitivnom energijom i optimizmom.

Drugi pojam vezan za optimizam je tevba.

Tevba je mnogo više od samog pokajanja za počinjene grijehe. Njen osnovni smisao je mogućnost promjene našeg duhovnog stanja i zaokreta u negativnoj životnoj putanji, i kao takva ona omogućava vraćanje samopouzdanja, oslobađanje od tereta grijeha i osnaživanje za novi početak.

To u suštini znači da: Ako smo do danas bili slabi, griješni, jadni, patetični – ne postoji nikakav razlog da od sutra to i dalje moramo biti. Od sutra možemo biti bolji, jači, iskreniji, uspješniji.

Možemo, sa Božijom pomoći, nadvladati i svoje mahane i svoje slabosti. Zaista, možemo biti bolji ljudi.

Kako to možemo i znati?

Pa razlog za to je taj što u nama, u svim ljudima, postoji ogroman potencijal dobra.

Njega se može naslutiti već na prvim stranicama Kur’ana, u prvom pominjanju praoca čovječanstva, Adema a.s.

U suri El-Bekara u 30. Ajetu kaže Allah dž.š.:

A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Te veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.”

Šta to dakle Allah dž.š. zna o nama?

Allah dž.š. zna da u njegovim robovima, u svima nama, leži veliki potencijal dobra.

Potrebno ga je pokrenuti i stalno ga afirmirati i njegovati.

A upravo činjenje dobra najveći je ljudski zalog za optimizam. Činjenjem dobra mi prizivamo Allahovu milost i Njegovu pomoć.

A u kojem smislu je dobro zaista zalog za optimizam znala je to uistinu i pokazala supruga Muhammeda Alejhiselam, h. Hatidža čije riječi izgovorene u sudbonosnim momentima samog početka objave, upravo u mjesecu ramazanu, ostadoše kao nauk svim dobrim ljudima u momentima njihovih uznemirenosti i dvojbi u pozitivan ishod njihovih nastojanja.

Naime, nakon susreta sa Džibrilom na Brdu svjetlosti i dramatičnim događajem početka objave Kur’ana, znamo da je Muhammed a.s. stigao dršćući kući, svojoj ženi Hatidži, potresen nadnaravnim iskustvom.

U hadiskoj predaji se, naime, kaže da mu je srce lupalo kad je ušao kod svoje supruge, i kazao: “Pokrijte me! Pokrijte me!” Potom su ga pokrili sve dok ga strah nije napustio. Zatim je ispričao Hatidži šta se desilo, i dodao: “Doista sam se bojao za sebe.” Na to mu je Hatidža, r.a., kazala:

“Nipošto, raduj se! Tako mi Allaha, Allah te neće nikada poniziti; ti rodbinske veze održavaš, iskreno govoriš, priskačeš u pomoć u nevolji, pomažeš siromašnoga, ugošćuješ gosta, pomažeš svaki pravedan čin.“

Na optimizam u svjetonazoru muslimana utječe i pogled u vječnost kojeg islam promovira kod svojih sljedbenika. Naime, dok nas kroz Kur`an Allah dž.š. kontinuirano podsjeća na život poslije smrti, konačni Sud, džennet i džehennem, izravnavanje računa, što sve predstavlja odličan korektiv ljudskog ponašanja, On nas istovremeno i usmjerava u pravcu shvatanja da svi ovosvjetski problemi, porazi, gubitci, pa čak i kraj naših života ne predstavljaju konačni kraj, te da sve naše aktivnosti i nastojanja trebamo staviti u ahiretsku perspektivu. Ti znači da vjernici i vjernice, u tumačenju pojava i događaja u ovom svijetu, nisu kratkovidi, već sagledavaju stvari u mnogo širem kontekstu, koji uključuje i ahiretske obzire.

Na taj način, oni zagledani u vječnost i svjesni Allahovih obećanja svojim iskrenim robovima, čak i pod teretom najtežih životnih iskušenja, pronalaze potrebnu utjehu i motiv za daljnje djelovanje.

To je bio i sunnet svih božijih poslanika a Allah dž.š. je u ovom smislu naročito izdvojio njih trojicu nazvavši ih dalekovidnim.

Tako je u suri Sad u 45. i 46. ajetu rekao:

I sjeti se robova Naših Ibrahima, Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.

Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;

Draga braćo i sestre;

U mjesecu ramazanu, mjesecu milosti i oprosta, mjesecu samog optimizma, osnažimo našu ahiretsku perspektivu, afirmirajmo dobro među ljudima, i budimo žestoki, strogi, nepomirljivi, neumoljivi jedino prema vlastitim greškama i slabostima!

Pa da nam se Allah smiluje i na ovom i na budućem svijetu!

Popularno

Praktična uputstva vezana za smrt

8. NAMAZ korak po korak – Džuma namaz

NAMAZ – Kratke sure IZGOVOR (Transkripcija)

5. NAMAZ korak po korak – IKINDIJA

Translate »