Zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prof. dr. Enes-ef. Ljevaković poručio je da smo i danas u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem.
Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice 12. rebiul-evvel, Mevlud – rođenje poslanika Muhammeda, obilježava se u nedjelju, 15. septembra, a ovim povodom zamjenik reisul-uleme danas je kazivao hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Hutba je pročitana i u drugim džamijama.
– Poslanikov časni sunnet kao praktična primjena učenja sadržanih u Kur’ani-kerimu nosi trajnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta. Muhammed, a.s., nije samo poslanik jednog vremena i prostora; on je poslat kao milost svim ljudima i svjetovima – kazao je na početku hutbe Ljevaković.
Podsjetivši na riječi Gospodara: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali”, kazao je da one nisu samo konstatacija i opis karaktera Poslanikove ličnosti i misije, nego i poruka i poziv da se njegovi sljedbenici prema tome ravnaju, tj. da riječi, djela i cjelokupni život muslimana budu milost i dobrobit svim ljudima i svjetovima.
– Muhammedovo, a.s., poslanje u cjelini je snažan podsjetnik da Allahova milost, koju Njegov Miljenik donosi svojim učenjem i najvišim etičkim vrlinama i koja je sa njegovim poslanstvom poprimila karakter sveopćeg dobra, nije i ne može biti nečije ekskluzivno pravo i privilegija. Svevišnji je u Kur’anu jasno kazao da On najbolje zna kome povjerava poslaničku ulogu. Samo osoba izuzetnih moralnih osobina i odlika mogla je biti odabrana za tu zadaću – naglasio je zamjenik reisul-uleme.
Srž svoje vjerovjesničke misije Muhammed, a.s., opisao je riječima: “Poslan sam da usavršim moral (u zajednici)”.
– I doista, cjelokupnim svojim životom, moralom, ponašanjem, odnosom prema Allahovim uputama i poslaničkoj zadaći, prema sebi i drugima, ustrajnom i nepokolebljivom borbom za tevhid – oslobađanje čovjeka od lažnih božanstava, za istinu i pravdu, slobodu i dostojanstvo čovjeka, borbom protiv svakog vida nasilja, ugnjetavanja i zuluma, zalaganjem za društvenu solidarnost i slogu, Muhammed, a.s., svjedočio je i potvrđivao iskrenost svoga poziva i dosljednost u vršenju svoje misije – akcentirao je on.
Kako je kazao, čovječanstvo je tokom 1400 godina napredovalo u materijalno-tehničkom pogledu i po tome se naše vrijeme znatno razlikuje od Poslanikovog. Međutim, po pitanju društvenih odnosa, morala i socijalnih problema, ondašnja i sadašnja društva su u mnogim segmentima slična, ocijenio je Ljevaković.
– U vremenu kada je Allahov Poslanik živio, svijetom su dominirale dvije imperije: Vizantija i Perzija. U to vrijeme nepravda je bila raširena, a porezi i dažbine su lomili kičmu naroda. Klasne razlike su bile izražene posebno između osvajačkih i porobljenih naroda. Ljudi su bili izdijeljeni na kaste i slojeve, robove i robovlasnike. Jedan mali broj je živio u velikom izobilju a drugi, veći dio stanovništva je grcao u siromaštvu. Arapi na toj svjetskoj sceni nisu ni postojali, nisu imali nikakvu značajnu ulogu. Ima li potrebe da napominjemo da je i danas u svijetu situacija slična? – izjavio je on.
Iako nema zakonitog robovlasničkog sistema, dodao je Ljevaković, društvo je podijeljeno na slojeve i kaste, na bogate i siromašne, privilegovane i potlačene.
– Dok jedni troše basnoslovnu imovinu za zabavu, luksuz, kućne ljubimce, drugi nemaju sredstava da vakcinišu ili prehrane svoju djecu. Ratovi su svakodnevna pojava i ljudi se neprestano međusobno ubijaju, a usljed napredne tehnologije žrtve su danas mnogobrojnije nego u ranijim sukobima i ratovima. Među žrtvama je mnogo djece, žena, staraca, ljekara, novinara – naveo je Ljevaković.
Ova sličnost nije samo u tome. Podsjetio je da su neki predislamski Arapi ubijali svoju novorođenu žensku djecu, bojeći se siromaštva i sramote, o čemu i Kur’an govori, navodeći da taj običaj nije nestao sa lica zemlje.
– Naprotiv, današnja napredna civilizacija usavršila je tehniku ubijanja tako da danas abortusom ubijamo i mušku i žensku djecu bez velike grižnje savjesti. Također moral predislamskih Arapa u mnogim segmentima je bio na veoma niskim granama. Spomenimo samo kockanje, konzumiranje alkohola, raširenost prostitucije, otimačine i pljačke, obespravljivanje žena, djece i nemoćnih osoba. Danas su mnoge od tih društvenih pošasti također prisutne samo što su u većini država neke od njih legalizirane tako da država od njih ubire poreze – kazao je on.
Allahova mudrost je bila da se Poslanik pojavio u siromašnom, materijalno i moralno zapuštenom društvu, kako bi narednim pokoljenima bila poslana jasna poruka da za napredak i razvoj nekog društva nisu presudne materijalno-tehničke mogućnosti, nego sami ljudi ili današnjim rječnikom rečeno ljudski resursi i ideja, odnosno vjera i nada koja ih okuplja, vodi i usmjerava, naglasio je Ljevaković.
– Muhamed, a.s., je tokom 23 godine poslanstva, vođen Uputom koju je dobijao od Svevišnjeg Gospodara, ustrajnim radom i zalaganjem, osnovao zajednicu koja se potpuno preobrazila, i svoje nedostatke i mahane zamijenila vrlinama i odlikama, i na taj način, postizanjem velikih društvenih promjena, učinio je najboljom zajednicom ikad. On je mijenjao ljude, njihove navike, njihovu svijest i način razmišljanja – isktanuo je on.
Ukazao je na veliku promjenu u svijesti ljudi koju je Allahov Poslanik, a.s., izveo kada je posrijedi rušenje klasne i rasne diskriminacije, segregacije i aparthejda.
– U vrijeme kada su robovlasnički odnosi bili dominantni, Poslanik zagovara jednakost među ljudima. Govori im da su oni braća. Ali ne samo da govori, nego traži da to i praktično primjenjuju. Oni zajedno klanjaju jedan pored drugog. Čak se dešavalo da oslobođeni robovi predvode i komanduju bivšim robovlasnicima. Nije to bilo lahko i trebalo je vremena da se to prihvati i što je još važnije da se to u svijesti tih ljudi doima normalnim – podsjetio je Ljevaković.
Dodao je da smo, nažalost, danas u mnogim dijelovima svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini, svjedoci pojave diskriminacije i segregacije na rasnoj, etničkoj ili vjerskoj osnovi.
– Pokušavaju se nametnuti ili su već nametnute neke diskriminatorne odredbe u pojedine zakone, pod izgovorom da ljudi različitih vjerovanja, uvjerenja, etničke pripadnosti ne mogu živjeti zajedno, ili pod agendom evropskog puta i/ili promicanja “evropskih vrijednosti”. Očito je da se za slobodu, dostojanstvo i jednakost ljudi valja i dalje boriti. I danas smo u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem. Ono je i u ovom vremenu poticajan i inspirativan primjer za pozitivne lične i društvene promjene, za popravljanje stanja u svakom pogledu. A Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok on ne promijeni sebe, svoj odnos prema Stvoritelju, životu i vjeri – akcentirao je zamjenik reisul-uleme.
Podsjetio je da nas je “Allah upozorio da će doći vrijeme kada će se pojaviti ljudi koji će svaku granicu zla prelaziti”.
– Poslanik nam poručuje da ne smijemo biti ravnodušni spram zla koje uzima maha i koje se nastoji naturiti kao normalna pojava. U poznatom hadisu koji tretira ovo pitanje, on je od nas izravno zatražio: kada vidimo neko zlo, spriječimo ga svojom rukom, osudimo ga riječima ili ga makar osudimo u duši. Zauzeti moralan stav spram zla dužnost je svakog čovjeka, svakog muslimana. Pored ove obaveze koju nam je stavio u dužnost, Vjerovjesnik, a.s., nas je poučio da istrajnost u vjerovanju i činjenju dobrih djela predstavlja ispunjenje moralne vrline i njen vrhunac – poručio je u hutbi zamjenik reisul-uleme prof. dr. Enes-ef. Ljevaković.
(MINA)