Piše: Prof. dr. Rasim Muratović
Na vijest o smrti norveškog akademika prof. dr. Thomasa Hyllanda Eriksena (6. 2. 1962, Oslo – 27. 11. 2024, Oslo) svoja sjećanja ispisuje član Odbora za historijske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Akademik i profesor na Antropološkom institutu Univerziteta u Oslu Thomas Hylland Eriksen, umro je 27. novembra 2024. u Oslu u šezdeset drugoj godini. THE, kako su ga od milja zvale njegove kolege i studenti, ali i novinari, autor je 60 knjiga, 800 naučnih radova iz oblasti antropologije, sociologije i filozofije. Akademik Eriksen je autor više hiljada kolumni, intervjua i raznih drugih novinskih tekstova, citiran je 156.000 puta i najcitiraniji je norveški akademik iz oblasti društvenih i humanističkih nauka.
Glavne teme njegovog interesovanja su multietnička društva, etnicitet, globalizacija, klima, životna okolina.
Bio je počasni doktor na univerzitetima u Stockholmu, Copenhagenu i Pragu. Putovao je svijetom tražeći, ali i prenoseći znanje. Njegove knjige prevedene su na kineski, turski, češki, albanski, srpski, njemački, švedski, bosanski, francuski, danski.
Najpoznatije knjige su mu: Oyeblikkens tyranni/Tiranija trenutka (2002); Bak fiende bildet – Islam og verden etter 11. septembra 2001/Pozadi neprijateljske slike – Islam i svijet nakon 11. septembra 2011. (2002); Hva er antropologi/Šta je antropologija (2004); Røtter og futter/Korjeni i tragovi (2004); Norsk identitet og Europa/Norveški identitet i Evropa (2007); Siste dagers heldige/Zadnji dani sreće (1999); Det som stor pa spill /Ono što je u igri (2012).
Autor ovih redova preveo je Eriksenovu knjigu Bak fiende bildet – Islam og verden etter 11. septembar 2001./ Pozadi neprijateljske slike – Islam i svijet nakon 11. septembra 2001, na bosanski. Knjigu je objavila Izdavačka kuća Sejtarija u 1.000 primjeraka i sav tiraž je rasprodat u roku od dva mjeseca. Bila je to najprodavanija knjiga u Bosni i Hercegovini u januaru i februaru 2003. godine.
Prije toga, sredinom januara 2003., održano je nekoliki promocija u Sarajevu u kojima je učestvovao i akademik Eriksen. Promocije su bile dobro posjećene, a akademik Eriksen je bio medijska zvijezda u čemu je on uživao, postavljajući visoke standarde u komunikaciji s medijima za koje su saznali svi profesori i akademici iz Norveške koji su kasnije dolazili u Bosnu i Hercegovinu, ali koji Eriksenovu popularnost i zainteresovanost medija za njegov lik i djelo nisu mogli dostići. Tom prilikom, u izjavi datoj novinaru Oslobođenja Šefki Hodžiću, Eriksen je rekao “da mu je draže što je njegova knjiga prevedena u Bosni, nego u Njemačkoj ili Francuskoj”. To isto ponovio je i u intervjuu koji je dao novinaru Preporoda Bajri Pervi, dodajući da je “Bosna 100% evropska zemlja, ali je većinski muslimanska i zbog toga će, u godinama koje dolaze, ona igrati važnu ulogu”.
U toku pet dana našeg boravka u Sarajevu tog januara 2003. imali smo svaki dan po jednu promociju i više intervjua i razgovora. Navečer smo odmarali u kafićima kod hotela Evropa i na Mejtašu. Eriksen nije bio tipični Norvežanin iznad svega posvećen odlasku na planine i dugim šetnjama po planinskim visovima. Mi bismo jednostavno rekli da je pripadao onom krugu raje zainteresovane za muziku, preferirao je progresivnu varijantu rocka. Volio je kafanu. Po tome, po načinu odijevanja i svom dubokom hrapavom glasu, neodoljivo me podsjećao na prof. dr. Nijaza Durakovića. Razumio sam zašto smo išli u kafiće i restorane koji su se nalazili kod hotela Evropa – blizina centra grada i svih zbivanja u kojima smo učestvovali. Ali mi nije bilo jasno zašto je volio Mejtaš, Avliju i Bugatti? Pitao sam ga, a on mi je odgovorio: “Mejtaš me je podsjetio na dio Pariza Rue Maria, gdje se nalazi hotel Bretagne. Bugatti me je podsjetio na hotel Bretagne, koji ima posebno mjesto u mom srcu iz privatnih razloga, a Avlija me podsjeća na Bosnu, bez da po njoj moram putovati uzduž i poprijeko. U Avliji sam našao to jedinstvo, zajedništvo i slobodu Bosne, koju sam razumio pri prvom susretu, i jedinstvo, zajedništvo i slobodu Istoka i Zapada.” Ja sam mu kasnije govorio šta znači riječ mejtaš, a njega to nije puno zanimalo. Govorio mi je o čisto filozofskim temama, poput onih o sudbini, strpljenju i nadi. Eriksen je bio simpatizer Venstrepartie/ Partije ljevice, bio je ateista, ali je bio otvoren i za druge uticaje. Ljutio se na ljude i političke sisteme koji nisu imali dovoljno strpljenja, već su željeli sve sad i odmah. “A gdje su tu strpljenje i nada?”, pitao je.
Kritički je bio raspoložen prema vlastima u Norveškoj, ali je Norvešku volio iznad svega. Eriksen je imao neiscrpnu radnu energiju. U TV debatama u kojima je nastupao, u kolumnama koje je pisao, u knjigama koje je objavljivao, bio je vatreno angažovan braneći interese siromašnih, izbjeglica, prognanika i imigranata. Borio se za planetu Zemlju kao našu zajedničku kuću. Humorom je šarmirao ozbiljnu i preozbiljnu akademsku zajednicu. Bio je akademik, a ne političar. S njim nikad nije bilo dosadno.
U zadnjem intervjuu koji je dao norveškom dnevnom listu Dagbladet, 2023, šest godina nakon što mu je dijagnosticiran rak, Eriksen je rekao sljedeće: “Sada kad znam da su mi dani odbrojani i kada živim neko poklonjeno vrijeme i kada znam da neću još dugo, neko može pomisliti da sam ja sada ubacio u petu brzinu kako bih završio sve ono što sam imao planirano. Ne! Ja sam samo smanjio tempo i sada živim i radim u nekom novom sporijem ritmu. Ali sam nastavio dalje.”
Danas, nekoliko dana nakon vijesti o smrti, i u Bosni i Hercegovini naše misli idu prema porodici, prijateljima, kolegama i studentima akademika, profesora Thomasa Hyllanda Eriksena.
Prateći COBISS, u ovom trenutku, Eriksonovu knjigu “Paranoja globalizacije – Islam i svijet poslije 11. septembra 2001.”, objavljenu i prevedenu prije 22 godine, u Bosni i Hercegovini čita 38 osoba, i to 16 u Gradskoj biblioteci u Sarajevu, 2 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, 3 u Biblioteci u Travniku, 2 u Brezi, 2 u Maglaju, 3 u Tuzli, 1 u Visokom, 1 Bihaću, 1 Tešanju, 1 Goraždu, 1 na Pravnom fakultetu u Sarajevu, 1 na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, 1 na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu, 3 na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
(Oslobodjenje.ba)