Kad bi ljudi znali kolika je vrijednost ramazana, poželjeli bi da on traje cijelu godinu. – kaže Allahov poslanik a.s.
Ali ljudi ne znaju. Većina ljudi nije svjesna koje su to sve dubine, širine, šta nam to sve ramazan donosi, kakve sve koristi još na ovom svijetu uživamo od ibadeta u njemu a da ne spominjemo Onaj svijet. Kakve je skrivene radosti Bog dragi kao nagrade pripremio na Onom svijetu za postače. Zato Poslanik a.s. i kaže: Kad bi ljudi znali…
Ramazan je određeni broj dana. Jedan hidžretski mjesec, nekad 29 ili 30 dana. I to je mjera koju je Allah iz svoje mudrosti i znanja postavio. Svjedoci smo da čak nekima od nas ili nekima koje poznajemo ramazan ne počinje odmah od prvog dana. A to je baš šteta. Neki muslimani ramazanske blagodati i darove počnu koristiti i priključe se nekad tek kasnije, u drugoj ili trećoj sedmici a neki tek pred sami kraj.
Neke muslimane ćemo tek vidjeti kad prođe ramazan. Prvi dan kad je prošao ramazan – eto ti njih u džamiju. Na bajram. I neka ih, hvala Allahu i tada. Dobro nam došli. Činjenično stanje o kome govorim samo je još jedna potvrda Poslanikovih a.s.riječi: ne znaju ljudi ko im dolazi – mislići na vrijednost mjeseca ramazana.
Allahumme barekik lena fi redžebe ve ša´abane ve belligna ramadan. Gospodaru naš podari nam bereket u redžebu i šabanu i daj nam da dočekamo ramazan! – Bila je naša dova koju smo ponavljali danima. Dane smo odborijavali, dobrovoljno neke dane postili, češće Kur’an u ruke uzimali – da bismo sebe pripremili i spremno dočekali ramazan od prvog njegovog dana.
Glavno obilježje ramazana i krunski ibadet u njemu je post. Šta je smisao ove univerzalne duhovne institucije u Islamu? – pitamo se. Allah, džellešanuhu, odgovarajući na ovo pitanje u 183. ajetu sure El-Bekare, kaže: „O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.“
Smisao posta, prema ovim kur’anskim riječima, jeste u podsticanju naše bogobojaznosti. Mi postimo da bismo u našem samosavladavanju više mislili na Boga. Da bismo bili svjesniji našeg Stvoritelja i njegove Sveprisutnosti koja će nas osposobiti da se uspješnije očistimo i čuvamo od grijeha.
Glad
Glad kao vrlo neugodno i neprijatno stanje, stanje slabosti, ograničenosti i podsjetnik naše konstantne ovisnosti – vodi nas boljoj svijesti o Bogu. Zamislite, ako je glad tako moćan aparat približavanja Bogu i osnaživanja osjećaja Božijeg prisustva da li danas onda ima Bogu bližih ljudi na planeti zemlji od naše braće i sestara u Palestini, Jemenu, Sudanu, Somaliji … I da ne nabrajamo dalje jer bi se moglo otegnuti. Oni znaju šta je sve jestivo a šta nije, oni svaku mrvu hljeba ljube kao najdražeg svog, kod njih se čista voda ostavlja samo za bolesnog, starog, iznemoglog. Oni su danas prvaci ummeta neka je na njih Allahov blagoslov i Njegovo zadovoljstvo! Gospodaru, uči nas od zahvalnih!
Budemo li se vodili pomenutim mjerilima te prazan stomak, kako nam pomenuta kur´anska poruka kazuje, uzmemo kao kriterij božiije bliskosti – pogled na začelje liste rastužit će nas. Na začelju liste kao najveće rasipnike, razuzdane kabadahije i zaljubljene uživaoce dunjalučkih ljepota naći ćemo opet muslimane. One po Dubaiju, Saudiji, Qataru, Kuvajtu, Bahrejnu … i opet je lista duga. Jedni bez ičega drugima sve. A musliman je muslimanu brat! Boga dragog molimo da naše razočaranje pretoči u dovu za bratsku ljubav i dostojanstvo svih muslimanskih naroda.
Ramazaska oaza duhovnosti
Ramazan je prilika svima nama da se otmemo iz kandži potrošačkog svjetonazora ove naše materijalističke civilizacije. Nije čovjek, ili barem ne smije biti ! – samo u onom što konzumira. Što pojede ili na sebe obuće. Mi živimo u vremenu u kojem moderni čovjek nema snage gotovo ničemu reći NE. Ramazan je prilika da saberemo duhovnu snagu, da osnažimo našu volju i prosvijetlimo naš razum kako bismo ugledajući se na generacije naših dobrih prethodnika imali snage za ono NE bez kojeg nema moralnog, civiliziranog, ljudskog života.
Sloboda se za mnoge od nas, nažalost, svela na to da imamo pravo da trošimo posuđene pare na šta nam volja te da sami izabiremo besmislice u kojima će nam život prolaziti. Samokontrola, umjerenost, promišljenost – nije na cijeni i smatra se ograničavajućom.
Le’allekom tettequ iz kur´anske poruke koju spomenusmo – da biste bili bogobojazni vrlo često se ispravno razumije i kao da biste se grijeha klonuli. Čovjek koji je svjestan Boga od grijeha je daleko. U knjigama o našem vjerovanju nalazimo simpatičnu ali nadasve duboku klauzulu koja kaže: Ako hoćeš da činiš grijeh – hajde bujrum! Al prvo nađi neko mjesto gdje te Bog ne vidi pa to radi tamo.
U svijetu u kojem živimo punom briga, strepnji, nevolja, žurbe i buke s Ramazanom se danas možda više nego ikada ranije, možemo susresti kao sa oazom usred ogromne duhovne pustoši kojom svi, htjeli to ili ne, umorni putujemo. U takvom svijetu – ramazanska oaza je prilika da se odmorimo, da predahnemo, da okrijepimo naše duše u miru i tišini.
Taberani prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik Muhammed, alejhisselam, kaže:
„Došao vam je Ramazan, mjesec berićeta, u njemu će vas Allah obasuti milošću, oprostiti grijehe i uslišati dove. On gleda kako se vi natječete u pokornosti Njemu i ponosi se s vama pred melekima svojim. Stoga, vi sa svoje strane radite dobro koje će Allah vidjeti. Zaista je nesretnik onaj ko u njemu ( ramazanu ) ne zasluži milost Uzvišenog Gospodara.“
Sarpsborg, 28.02.25
Aziz ef. Ahmedović