Početkom rata, nesrpsko stanovništvo — prvenstveno Bošnjaci i Hrvati — bilo je izloženo organizovanom i sistematskom progonu, nasilju i ubistvima. Vlasti su naredile da nesrpski građani na svojim domovima istaknu bijele čaršafe ili zastave, a pri izlasku nose bijele trake oko ruke. Hiljade ljudi zatvarani su u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su mučeni, ponižavani, seksualno zlostavljani i ubijani.
Više od 3.000 civila ubijeno je na području Prijedora, među njima i 102 djece. Desetine hiljada ljudi protjerani su iz svojih domova. Masovne grobnice, poput Tomašice, svjedoče o razmjerama zločina. Sjećanje na Prijedor nije samo sjećanje na žrtve.
To je obaveza da se zločini nikada ne zaborave — i nikada ne ponove.