Sa ramazanom se trebamo oprostiti osjećajući tugu što je blagoslovljeni mjesec protekao i žaleći za njim. Neke će možda začuditi to što o rastanku sa ramazanom govorimo kao da se radi o rastanku sa kakvim čovjekom, nama bliskim prijateljem.
Treba međutim znati da vrijeme, mjesto i drugi fenomeni koji nam se na ovom svijetu čine beživotnim, u biti jesu živi, a znamo da brojne predaje govore da će se na Danu sudnjem pojaviti kao svjedoci za ili protiv nas. To što mi za života na ovome svijetu nismo u stanju shvatiti ove stvari je sasvim druga priča.
Pokušat ćemo ovdje sastaviti jednu prigodnu dovu koja bi, nadamo se, mogla poslužiti kao pozdrav časnom ramazanu odnosno oprost od njega:
O Bože moj, ovim časnim mjesecom učinio si nam golemo dobro, ali mi nažalost nismo kako treba shvatili vrijednost tog dobra, pa smo tako učinili nasilje prema sebi. Sada kad su njegovi blagoslovljeni dani i noći prošli, mi, milošću Tvojom, shvatamo šta smo izgubili i kakav časni gost odlazi od nas. Sada smo žalosni i jadamo se, jer kao da smo se tek probudili i shvatili veličinu blagodati koju Si nam sa ramazanom ukazao. Niko osim Tebe ne može ublažiti našu tugu i podariti nam utjehu.
Bože moj, uprkos svim mojim grijesima i slabostima, mojoj nemarnosti i neistrajnosti, znam da Ti nisi zaboravio na mene, da me nisi napustio i da si mi vrata pokajanja ostavio otvorenim. Ja ne gubim nadu u Tvoju milost i Tvoj oprost, jer samo nevjernici gube nadu u Tvoju milost. Samo oni koji preziru Put pravi zatvaraju oči pred Tvojom plemenitošću. O Bože , molim Tebe koji si spreman oprostiti i najvećim griješnicima, i zaklinjem te Muhammedom, s.a.v.a.s., i njegovim Ehli-bejtom, da mi udijeliš oprost i prihvatiš moju dovu, da izbrišeš moje ime sa liste onih koji su se ogriješili prema Tvom časnom mjesecu, a da me upišeš među one kojima si zadovoljan i koji su kod Tebe ispravni.
Bože moj, ovaj mjesec bio je mjesec u kome si nas pozvao da budemo Tvoji gosti, a Ti znaš da nije lijepo da se domaćin srdi na svoje goste, pa makar se gost ružno ophodio. Zato Te molim da mi oprostiš moju nemarnost, jer ja sam taj ko je na šteti budući da sam ostao gladan za trpezom koju si za nas plemenito rasprostro.“